уторак, 15. март 2016.

Once Upon A Time In America






Zaplet: Nekadašnji jevrejski gangster iz doba prohibicije, vraća se, nakon trideset godina u Donji Istočni Menhetn, gde se mora ponovo susresti sa duhovima svoje prošlosti i gresima svog nekadašnjeg načina života.




Režija: Sergio Leone.



Da li Vam se nekada desilo da formirate određeni utisak u samom startu gledanja nekog filma, a da mu na osnovu istog zapravo ne date šansu da vas osvoji, iako je po svemu sudeći reč o fantastičnom ostvarenju? Upravo tako nešto se meni desilo sa ovim filmom. Odbacila sam ga na prvu loptu, tada mlada, tvrdokorno misleći da je reč o precenjenom filmu, termin, koji se u današnje vreme i suviše olako koristi, najčešće u kontraške svrhe. Koliko samo nisam bila u pravu. Zato sa godinama naučite, bar se nadam, da menjate svoj stav, pristupate stvarima sa otvorenim i prilagodljivim umom, spremnim da prihvati sugestiju ili kritiku, jer kao što kineska poslovica kaže- "Ako čovek ne menja svoje mišljenje, ili je vrlo mudar ili je budala". U pogledu ovog film ispostavilo se da ja nisam ni jedno, ni drugo.


Dejvid "Nudls" Aronson je produkt svog vremena, te 1921. godine u Njujorku on je predvodnik bande dečaka, koji obavljaju prljave poslove za lokalnog mafijaša Bagzija, dok se smucaju po ulicama jevrejskog geta u Bronksu. Nudls i njegova banda dečaka, koju čine Petsi, Kuksi i najmlađi Domink, upoznaju Maksa, koji će im se pridružiti u njihovim "pohodima" i pomoći im da se uspu na lestvici kriminala. Za to vreme Nudls sanjari o prelepoj balerini, devojčici Debori, sestri Debelog Moa, predodređenoj za Holivudsku karijeru i uspeh daleko od geta. Na samom početku filma Nudlsa upoznajemo kao odmetnika od mafije, koji 1931. godine beži iz Njujorka, praćen tragičnim događajima i aurom izdajnika svojih prijatelja. Zatim nas film vodi u 1968. godinu, kada se ostareli Nudls vraća u svoje nekadašnje susedstvo, gde će se susresti sa duhovima prošlosti i krivicom, koja ga prati preko trideset godina. Film predstavlja ekranizaciju knjige "Bande" Harija Greja.


Film je premijerno bio prikazan u Kanu 1984. godine u originalnoj verziji, koja traje 3 sata i 49 minuta i u kojoj je fabula priče, inače podeljena na tri dela, hronološki izmešana. Preporučujem i da isključivo gledate ovu verziju takozvani director` s cut, jer je reč o verziji filma onako kako ga je zamislio njegov maestralni režiser Serđo Leone, tvorac kultnih špageti- vesterna. Film je u Americi prikazan u verziji skraćenoj za gotovo 90 minuta, u kojoj je radnja hronološki poređena i upravo sam tu verziju i ja gledala pre desetak godina. Na blagajnama je film doživeo krah, te je ovim "kasapljenjem" izgubio dosta od svoje magije, a Leone je bio toliko razočaran da više nije snimio nijedan film do kraja svog života 1989. godine.


Ovakav način pripovedanja, sa naznakama misterije na početku, zatim utonućem u duboku prošlost i na kraju razrešenjem, do koga smo došli postupno, čekajući da se tajna sama otkrije, otkrivajući svoje naličje milimetar po milimetar, odnosno scenu po scenu, stvara izvrsnu dinamiku pripovedanja, koja vam drži koncentraciju od početka do kraja, ne dozvoljavajući ni na trenutak da odvojite pogled od ekrana, jer svaki odvojeni pogled može predstavljati gubitak nekog krucijalnog značenja ili simbolike određene scene. Meni jedna od omiljenih je kada mladi Petsi kupi izuzetno skupoceni kolač sa šlagom, kako bi sebi priuštio prvo seksualno iskustvo sa, verovatno ninfomankom, maloletnom komšinicom Pegi, da bi na kraju, čekajući da se devojčica pojavi, mic po mic, obigravajući oko njega i pokušavajući da suzdrži svoj glad za nečim tako izvrsnim, u nameri da iskusi život odraslih, pojeo kolač, prepuštajući se time i dalje dečijoj gladi i nevinosti.


Gluma u ovom filmu predstavlja bravuru kako starijih glumaca poput de Nira i Vudsa, tako i ovih mlađih, Scott Schutzman Tiller- a, Rusty Jacobs- a, Brian Bloom- a, Adrian Curran- a i Noah Moazezi -a i    koji su svojim sirovim talentom uspeli da doprinesi atmesferi potpunog uživljavanja u taj period i srastanja sa ovom bandom nevaljalaca, koji će vam u tih sat vremena toliko prirasti srcu da ćete se teško rastati od njih. Naročito moram da pomenem i očaravajuću Jennifer Connelly, kojoj je ovo prva uloga na filmu, a koja je tako mlada iskazivala nestvarni šarm i harizmatičnost. Likovi, naročito dvojica glavnih, kreirani su i nijansirani tako da prikažu opseg čitavog jednog životnog razdoblja, satkanog od odlučujućih momenata, koji nas definišu kao ličnost, sa jasnim naznakama u startu da put, kojim idemo bira nas, a ne obrnuto. Priča o jednom velikom prijateljstvu i jednoj velikoj ljubavi, prikazana realno, gotovo okrutno, te lišena patetičnosti i suvišnih fraza. Jedan od onih filmova, koji će vas u isti mah i šokirati i rasplakati, te povesti na šarenoliki rolerkoster ljudskih emocija. Leone je uspeo da zarobi duh Njujorka dvadesetih i tridesetih godina, posluživši se čak i umetničkom slobodom i prikazavši u pozadini događaja nastanak Bruklinškog mosta, koji je u stvarnosti izgrađen nekih 40 godina pre događaja u filmu, a sve da bi nam dočarao razvoj jednog dečaka, koji odrasta u njegovoj senci.


Lepoti filma takođe doprinose legendarne numere kompozitora Enio Morikonea, čiju muziku iz ovog filma upravo slušam sa uživanjem dok pišem ovaj tekst, koji je ove godine najzad, nakon počasnog Oskara iz 2007. godine, osvojio Oskara za kompozicije iz filma Kventina Tarantina The Hateful Eight. Svaka numera je opčinjavajuća i pripoveda svojevrsnu priču, u potpunoj harmoniji sa scenama u filmu, Jedinu zamerku imam na pojavu instrumentala "Yesterday" Bitlsa, koji kao da je došao niotkuda, međutim zarazna melodija ostalih numera potisnula je to iskustvo. Teško je poverovati da je Morikone lišen nominacije za Oskara zbog tehničke greške, jer je njegovo ime, krivicom studija, izbačeno iz špice prilikom skraćivanja filma, a pre izbacivanja na tržište. Film, na žalost, nije nominovan za Oskara ni u jednoj kategoriji, ne naišavši na preterano dobar odziv kritičara i publike na američkom tlu.

Uprkos tome ovaj film je izdržao zub vremena i danas predstavlja jedno od remek- dela savremene kinematografije. Priča, koja će vas verovatno uzdrmati realističnim scenama nasilja i pomalo i eksplicitnim seksualnim sadržajem, ali u potpunosti obuzeti pričom o odrastanju, prijateljstvu, ljubavi i izdaji, možda ćete je, kao i ja, ceniti tek po ponovnom gledanju, a možda ste i dovoljno srećni da vas osvoji na prvi pogled.

Zaključak: Danas, najzad cenjen i od strane kritike i od strane publike, onako kako to zaslužuje, ovaj film se smatra kultnim ostvarenjem i nezaobilazan je za svakog poštovaoca i ljubitelja filmske umetnosti.





12 коментара:

  1. Pre svega, moram da pohvalim tekst, sjajan je! :))) Ne znam da li zato što je baš o OVOM filmu, ali, već uvod me oduševio.
    Nema šta, preporuke su ti takve da je teško odoleti.
    E, sad, meni je ovo jedan od najomiljenijih filmova. Ikada. Možda ga više volim i od "Kuma". Sve, baš sve, od priče i glumaca, preko muzike, do same atmosfere, sve mi je besprekorno.
    Istina, veoma dugo ga nisam gledala. Ovo je jedan od klasika za koje obično stalno vrebamo "poseban trenutak", da nam pažnja i čula budu u potpunosti usredsređena kako bi ga doživeli na pravi način, a posebno onda kad želimo da potvrdimo dobar utisak koji je prvobitno ostavio.
    U svakom slučaju, već dugo planiram da mu se vratim i tada, sa obnovljenim utiscima, detaljnije o njemu.
    Za sada samo da zaključim da je prikaz odličan i na pravi način preporučuje ovaj sjajni film.
    Od kasnijih, pomalo me (zbog segmenta odrastanja u tom kraju) na njega podseća početak "Sleepers"-a.
    Inače mi je, na listi veličanstvenih ostvarenja kojima planiram vraćanje, u rangu filmova "Apokalipsa danas" i "Poslednje Hristovo iskušenje". Jer su potcenjeni i izazvali kontroverze, a lično mislim da su u svakom pogledu besprekorni. (i volela bih da se, kada god za to budeš našla vremena i volje, tekstovi o njima nađu ovde, jer me baš zanima da čujem znalačko mišljenje koje cenim, u tvom prepoznatljivom stilu :)!).

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno. :*
      Slažem se, ja sam ga prvi put pogledala u nekom bezveznom trenutku i dugo sam htela da mu se vratim, nekako mi se baš ponovo gledao, čak sam naterala i supruga da gleda samnom, mada je on film gledao pet, šest puta, oboje gajimo ljubav prema gangsterskim filmovima, mada je ovaj svakako nešto više od toga. Baš epsko delo.
      I mene je podsetio na Sleepers, takođe odličan film, ali opet drugačiji.
      Joj hvala punona pohvalama, bojim se da nisam baš toliki znalac, više preterano zainteresovani laik. :D
      Ja čekam pravi momenat za Apokalipsu, film sam gledala kao klinka, na preskoke, odgledan je u pogrešno vreme, Pokajanje sam gledala u bioskopu sa mamom, kakav film, skroz me je bio "oduvao" i potresao do srži. Ponekad se plašim da ponovim iskustvo gledanja takvih filmova, slično je i sa Šindlerovom listom, ali baš se nešto u poslednje vreme vraćam starim filmovima, a o njima baš volim da pišem, jer i sama, istražujući, saznam nešto novo.

      Избриши
    2. Bogami, znalac i poznavalac jesi, vidi se po tekstovima. :)
      Isti slučaj! Teško se odlučim, ali kad slučajno nabasam na, recimo, "Kuma" na televiziji (a B92 često emituje), mada kažem sebi da nema šanse, nemam vremena, znam napamet - ne vredi, uvek se "zalepim" tri sata za fotelju i odgledam...."Gospodara prstenova" i "Prohujalo sa vihorom" neću ni da pominjem, iz te kategorije maratonsko-megalomanskih.

      Amerika iz doba prohibicije me neobično zanima, pa svaki film ili knjigu smeštene u to doba rado uzimam.

      Da, "Šindlerova lista" takođe...nekako, potrebno je i psihički se pripremiti za takve filmove.
      Konkretno, ja sam nedavno čitala zanimljivosti o snimanju "Apokalipse", kakve su sve peripetije imali sa Brandom i Martinom Šinom, kako je Kopola bukvalno jedva preživeo to snimanje; a čitala sam opet "Srce tame" i eto, pripremam se za film. Svaki put kad slušam "Doors"-e ili Vagnera, setim se sjajno uklopljene muzike.
      "Poslednjne iskušenje" isto, čitala sam knjigu krajem prošle godine, planiram da pišem o Kazancakisu i toj kontroverzi (plus sve što je Skorseze pretrpeo još pre premijere), pa sam na preskoke opet gledala određene scene (Defo je, nemam reči, rasturio...), slušala soundtrack, naravno tu je i Bouvi kao Pilat...Tako da sastavljam spisak i čekam da mi, kako ti kažeš, "dođe trenutak".

      Baš to, istraživanje je najlepši deo svega, jer ne samo što saznajemo nove stvari, nego i pronađemo razlog više za oduševljenje. :)

      Избриши
    3. Isto, evo baš pripremam sebe za jedan maraton Kuma, a i Prohujalo sa vihorom mi je u skorijem planu.
      Takođe, volim da čitam knjige, koje opisuju taj period razuzdanosti. :D
      Da, baš tako. Samo da se izvinem ja sam mislila da misliš na Stradanje, ne zameri, uhvatio me neki virus, pa ne znam gde udaram. :D
      Ja nikada nisam gledala Poslednje iskušenje, tako da ću svakako morati, nekako me religiozni filmovi posebno potresu, pa baš mora da dođe taj trenutak.
      Da, zato na neki način i više uživam da pišem o starijim filmovima, uvek ih prati mnoštvo zanimljivosti o snimanju, procesu rada, neke anegdote, koje se sada već prenose kao legende, ovi noviji, u doba interneta, sve je nekako na otvorenom i pre nego što film izađe. :D
      Hvala još jednom na komplimentu. :*

      Избриши
    4. E, da, to sam i pretpostavila kad si spomenula bioskop, pošto je ovaj film iz 1988. Pomislila sam odmah na "Stradanje Isusovo" - takođe veoma težak film, ja sam ga jedva odgledala, vodili su nas sa školom i polovina je plakala na izlazu iz bioskopa. I sad mi je težak.
      "Poslednje iskušenje" je, videćeš, malo drugačiji pogled na temu, zbog čega su hrišćanski fundamentalisti žestoko protestovali još pre premijere, a bez razloga, jer je suština ista pa i jača, ali, zatucanih ima uvek, šta da se radi...
      Ista stvar!:)))) Film (klasičan, ozbiljan) je, za mene, pre svega umetnost, ali i zabava, izvor saznanja.

      Избриши
    5. Obavezno ću ga pogledati, planiram odavno, baš sam i skoro čitala nešto o njemu, toliko dobrih filmova, toliko malo vremena. :D

      Избриши
    6. Baš. Ponekad poželim da sam, ne znam, Dimitrije Vojnov ili sličan profi kritičar, pa da samo čitam i gledam, a od svojih prikaza živim. To bi bilo savršeno!:))))

      Избриши
    7. Haha i ja isto ili PR neke distributerske kuće, pa da određujem koji će filmovi na naše tržište. :D

      Избриши
  2. Odličan prikaz!
    Ovaj film je meni, zajedno s Kumom, odavno na listi.

    Zaista, neophodno je posebno raspoloženje, atmosfera kako bih utonula u ove kultne gangsterske vode.
    Nadam se da će se uskoro poklopiti sve kockice.
    Javljam čim odgledam :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno.
      Javi obavezno, mislim da će te naročito muzika oduševiti. :)

      Избриши
    2. I "Kuma", Kaćo, nemoj da propustiš, to je baš kultno ostvarenje. :)))

      Избриши
    3. Da, Kum je obavezan, bez pogovora. :)

      Избриши