четвртак, 28. април 2016.

Dok nisam srela tebe ( Me Before You )- Džodžo Mojes ( Jojo Moyes )



Za razliku od sveta filmova, već nekoliko godina ne pratim u tolikoj meri novosti u pogledu izdavanja knjiga, osim ako nije reč o nekom nastavku serijala, koji u tom trenutku čitam. Naročito ne pratim novosti u domenu ljubavne savremene literature, tako da mi knjiga "Dok nisam srela tebe" nije bila naročito poznata, dok se nije pojavio trejler za istoimeni film Me After You, u kojem glavne uloge tumače Emili Klark i Sem Klaflin. Odjednom sam ovu knjigu počela svuda da viđam, na instagramu, fejsbuku, činilo se kao da svi pričaju o njoj, što je samo još više podstaklo moju znatiželju, iako sama tematika nije nešto za čime inače imam običaj da posegnem. Stoga moje oduševljenje, kada sam knjigu ugledala na stolu u biblioteci i najzad dobila šansu da je pročitam.

Luiza Klark živi u omanjem selu, gde se najveći broj aktivnosti vrti oko starog zamka, koji je glavna turistička atrakcija. Luiza, odnosno Lu još uvek živi sa roditeljima, bolesnim dekom, sestrom i njenim detetom u skučenoj kući u kojoj je besparica najveći problem, te kada Lu bude izgubila svoj posao u lokalnom pabu, to će za njenu porodicu značiti brojne poteškoće ukoliko ubrzo ne nađe drugi. Ona nema značajnije formalno obrazovanje, niti neke veštine, te njena sestra Katarina važi za onu pametnu u porodici, dok je Lu ona smotana i ekscentrična, sa svojim luckastim načinom oblačenja. Vil Trejnor je sin vlasnika zamka, bogati biznismen i plejboj, koji se u jednom trenutku svog uzbudljivog i egzotičnog života našao u pogrešno vreme na pogrešnom mestu, što je rezultovalo saobraćajnom nesrećom, usled koje je Vil ostao kvadriplegičar. Vilovi roditelji, inače vlasnici seoskog zamka će unajmiti Lu za poziciju Vilove negovateljica, njen zadatak je da mu pravi društvo, uveseljava ga i brine o njegovom duševnom stanju. Međutim ovo dvoje ljudi će jedno drugom pružiti i mnogo više od toga.

Prvo ću istaći ono najpozitivnije u vezi ove knjige, hvatanje autorke u koštac sa temom o kojoj se, ne tako često, piše, strašna, onesposobljavajuća bolest prikazana upravo na takav način, ne preterano ulepšana ili romantizovana. Mada sam gledala par filmova slične tematike, odmah mi na pamet pada Dying Young sa Džulijom Roberts i Kembel Skotom, ovakve knjige i filmovi su zaista potrebni kako bi bar u jednoj, verujem, manjoj meri, od užasa sa kojim se ljudi, koji pate od naročito teških bolesti, zaista bore, bila prikazana njihova svakodnevnica i poteškoće u svetu, koji im nije skoro nimalo prilagođen. 

Koliko su drugi oduševljeni i emotivno pogođeni ovom knjigom, ne mogu reći da je mene naročito dotakla. Pre nego što pomislite da sam ona ista santa leda, koja je potopila Titanik, reći ću u svoju odbranu da sam isplakala reku suza dok sam čitala "Zelenu milju" Stivena Kinga i da mi oči zasuze samo kada pomislim na izvesnu scenu iz Sibirskog berberina, tako da nisam bezosećajna. Daleko od toga. Knjiga je doduše pokrenula par zanimljivih tema za diskusiju, jedna od tih tema je upravo i bila inspiracija za knjigu, ali vam neću otkriti o čemu je reč, jer želim da ostavim mogućnost da možda, kao ni ja, niste čuli za nju ili još uvek niste odgledali trejler, koji ovo otkriva, tako da ako nameravate da je pročitate, nikako ga nemojte gledati. Upravo ta kontraverza je ono što ovu knjigu ističe u moru drugih, doduše autorka se toga, kao i nekih drugih kritičnih stvari iz Luizine prošlosti, dotakla na pretežno površan način, što je i razumljivo s obzirom na tip štiva, ne argumentujući pri tom sasvim ubedljivo stav protiv.

Ideja je dobra, intrigantna, izaziva uvek dobrodošao sukob mišljenja, ali ono što me je zaista odvratilo od knjige bili su likovi. Prosto ne znam koji od likova mi je bio iritantniji, sa izuzetkom Vila i Nejtana, njegovog bolničara. Da li celokupna Luizina porodica, koja je beskrupulozno začikava, da ne kažem vređa i omalovažava, iako je odrasla žena? Njen odnos sa sestrom, mada na trenutke svetao, za mene je bio užasan. Imala sam utisak da su svi u Luizinoj sredini sebični egocentrici, sa neodoljivom željom da upravo nju maltretiraju, ono što bi Amerikanci nazvali bully. Mada je takve crte ponašanja prema njoj uspešno sprovodio i sam Vil, njegov lik mi je jedini bio dopadljiv zbog svoje trezvenosti i slojevitosti, dok su drugi manje više bili hodajući kliše i jednodimenzionalni. Sama Lu je heroina sa izuzetnim manjkom samopouzdanja i karaktera, što je čudno, imajući u vidu da sama autorka uporno ističe njenu vrcavost i ekscentričnost, koju mi nešto naročito nemamo ni priliku da vidimo u njenom ponašanju. Htela sam da mi se svidi, ali sam na kraju mogla samo da sažaljevam njen nedostatak energije i ličnosti, koji nisu bili iznenađujući, s obzirom na ponašanje njene porodice prema njoj. Da mene neko od detinjstva naziva glupom i smotanom, da sestra, u najtežem trenutku mog života, za mene ima pogled osude, ne verujem ni da bih ja izrasla u znatno snažniju i stabilniju personu. Takođe pisanje pojedinih poglavlja iz ugla sporednih likova je bilo zbunjujući, a nije nam dalo nikakav novi, niti značajniji uvid u priču iz druge perspektive.

Takođe mi se nije svideo način na koji je autorka želela da dopre do čitaoca porukom da život treba živeti do maksimuma, koju je Vil neprestano ponavljao sve vreme. Najpre kada neko, rođen u bogatstvu i privilegovanoj porodici, ko je to bogatstvo samo kasnije nadgradio, kaže nekom, ko pripada nižoj radničkoj klasi i nema dovoljno novca za život, a kamoli za bolje obrazovanje, da treba da posećuje Evropu, egzotična ostrva, da se popne na Kilimandžaro, te je gotovo besan zbog nedostatka njenog iskustva, meni to deluje pomalo licemerno. Navodi me na pitanje, da li autorka smatra da je samo mogućnost da se putuje i uživa u svim blagodetima luksuznog života, ispunjen i srećan život? Zar život ne čine sitnice i pre svega ljudi u njemu, naša porodica, prijatelji, ljubavi, mali trenuci? I da li treba dići ruke od istog kada nismo "ispunjeni" u autorkinom smislu? Naravno pozdravljam ideju o radu i napretku na sebi, ali opet su me prethodno navedene stvari naterale da se zamislim i uticale su na sveukupan utisak o knjizi.

Zaključak: Ne mogu reći za knjigu, koja je dotakla milione, možda i milijarde ljudi, da je loša. Možda knjiga jednostavno nije bila za mene ili ja za nju. Generalna ideja mi se svidela, ali ne i egzekucija iste. Svakako ću pogledati film, koji možda uspe da izbalansira stvari, koje su se meni svidele i one, koje nisu.

Fotografija korišćena u ovom postu je moja fotografija.
Photo used in this post is taken by me.


14 коментара:

  1. Ivana, drago mi je što mogu prva da ti pohvalim ovo književno "vatreno krštenje".:)
    Čula sam za knjigu, ali nisam je čitala, nije nešto po mom ukusu i deluje mi kao jedan od izvikanih bestselera.
    Ali, tvoj prikaz je veoma dobar, zanimljiv, posebno mi se dopada objektivnost i detaljno isticanje kako dobrih, tako i loših strana ove knjige, što posebno cenim jer može da podstakne na čitanje ili znatno uštedi vreme koje bi eventualno izgubili na osrednje štivo.
    Dopala mi se analiza junaka, asocijacija na "Dying young" je i meni prva bila na pameti, a odnos prema "romantičnoj" literaturi i emotivno reagovanje nam je isto.
    Samo nastavi, odlično ti ide!:)))
    Jedva čekam sledeće tekstove.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno, jako mi znači tvoja pohvala.😊
      Da, trudila sam se koliko sam mogla da ostanem objektivna, ali ne mogu stvarno reći da me je knjiga oduševila, iako volim romantične knjige, sad sam u tom nekom fazonu, kako mi naiđe period.😆
      Bogami baš sam se raspisala sada, nalet nove inspiracije.😆

      Избриши
  2. Prva knjiška kritika je sjajna 💕
    Delim mišljenje apsolurno!
    Čitajući recenziju počeh da se prisećam segmenata koju su se izmigoljili iz sećanja i sada se nosim mišlju da je i ocena 3 puno.
    Svaka joj čast na pokušaju, ali zaista je sve nekako površno i isprazno.
    Ispada da je najbitniji lud američki san, za koji dotična naravno para nema :D
    Rekoh ja da mi je samo scena Pariza i pisma ostala u glavi - vidim i zašto.

    Sjajan tekst!
    Čekam da opleteš po, je l' Abi i Trevisu beše?
    I imena im zaboravih, toliko doživljaj beše monumentalan :D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno. :*
      Jeste, Abi i Trevis haha.
      Ma i nisam bila toliko stroga, jer prosto znala sam ne očekujem nista naročito. :D
      Ta će recenzija ići za par dana, posle jedne filmske.
      U zamahu sam. :D

      Избриши
  3. Prvi put cujem za ovu knjigu sad :D auu bas sam van svih dogadjaja (shame on me hahaha)
    elem, vise ne smijem govorit nista da cu da citam, jer neke koje sam uzeal da citam razvlacim mjesecima..mada mislim da sam donekle stekla dojam kakva je i msilim da je bas onaj fazon koji ja ne volim

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Šta da ti kažem, ja sam počela da saznajem za knjige, tek kada urade film.:-D
      Nije toliko loša knjiga, ja sam joj negde dala trojku, ali nije me naročito dotakla, a baš sam se spremila na ridanje.:-D

      Избриши
    2. Tako sam se i ja spremila na ridanje, kad ono - mućak 😊

      Избриши
  4. E drago mi je da je neko napisao nešto o ovoj knjizi baš sam htela a je kupim, ali gledaću da je pronađem posle tvog stava ipak u PDF ili audio verziji.
    Odlično je što si detaljno uradila analizu, ja generalno nisam eko koga dotačinju ljubavne priče tako da teško da bi i mene :)
    Hvala za ovaj post 💕

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nema na čemu, hvala tebi na čitanju.♥
      Sigurna sam da ima negde pdf, pa da možeš da najpre vidiš kako ti se sviđa, znam da je jedno vreme bila povoljna da se kupi n kiosku, ali što bi plaćala punu cenu u knjižari, ako ti se ne svidi.;-)

      Избриши
    2. ja nemam problem sa pdf čitanjem (navikla sam od kad čitam GOT knjige) i bolje da tako pogledam prvo, često sam mešala to sa Love Rosie, valjda što u oba filma glumi Sem Kalfin (koji pokušava da postane novi Hju Grant izgleda :) ) a Love Rosie sam slušala isto su je oko mene svi hvalili ali meni je bila nešto dosadnjikava 💕
      Hvala puno :)

      Избриши
    3. Ni ja, sreća pošto onda pola knjiga, koje volim ne bih pročitala kako naši izdaju.😆

      Избриши
    4. Upravo to. Da na naše čekamo mislim da bismo izludeli.
      Kad god izdaju neki serijal uvek strahujem da ga neće objaviti u celosti.
      Iz tog razloga odbijam kupiti "Bronzanog konjanika."
      Kada izbace treću strpaće je na akciju 3 za 999 i eto meni šopinga + ušteda. 😄

      Избриши
    5. Baš sam pre neki dan razmišljala o Bronzanom konjaniku.😆
      Ma ja zato uglavnom fantaziju čitam na engleskom, nemam strpljenja za naše, tako sam pročitala većinu serijala tipa Beautiful Creatures ili The Mortal Instruments i The Infernal Device, sad baš razmišljam da nabavim The Lady Midnight ili da počnem da čitam Shatter Me, koju Bog zna kada će naši prevesti. Sećam se da bih se uvek smorila u Plato knjižari kada vidim koliko divnih knjiga fantazije ima na engleskom, a naši jedva prevode.

      Избриши