уторак, 26. јануар 2016.

Labyrinth


Zaplet: Sebičnoj šesnaestogodišnjakinji je dato trinaest časova da pronađe izlaz iz misterioznog lavirinta i tako spase svog malog polubrata od kralja Goblina, koji ga je najpre oteo po njenoj želji.

Glume: David BowieJennifer Connelly.

Režija: Jim Henson.




Posebno sam nostalgična u vezi muzike i filmova iz osamdesetih godina prošlog veka, naročito onih nastalih oko godine mog rođenja. Nedavno nas je napustila ikona pop- rok muzike britanski pevač, muzičar i glumac, svojevrsni kameleon i unikatna ličnost, Dejvid Bouvi. To je za mene bio povod da najzad odgledam film, koji je obeležio detinjstvo moje generacije, a naročito onih još starijih i koji, mnogi od njih danas smatraju kultnim.

Sara je šesnaestogodišnja devojka, koja smatra da je život prema njoj izuzetno nepravedan. Svake večeri je primorana da čuva bebu, svog polubrata Tobija, dok bi radije provodila vreme maštajući o sopstvenom svetu fantazije, ispunjenom magičnim stvorenjima. Njena soba je prepuna igračaka, sa kojim likovima ćemo se susreti kasnije u filmu, maketama i slikama lavirinta, knjigama o bajkama, kao i novinskim isečcima i slikama njene majke, na kojima je sa misterioznim čovekom, koji neodoljivo podseća na Bouvija, ali o kojoj nam nije dato objašnjenje zašto ona nije u Sarinom životu. Jedne večeri kada ju je Tobi naročito nervirao svojim plakanjem, Sara priziva goblinskog kralja Džereta, koji odnosi Tobija u svoj zamak, sa namerom da ga pretvori u jednog od svojih sledbenika. Džeret će Sari dati rok od trinaest časova da reši njegov lavirint i tako spasi brata.


Ovo je Bouvijev film, njegovo prisustvo dominira, kako u onim scenama u kojima je, tako i u onim, u kojima samo naslućujemo njegovo prisustvo. Inače glavni izbor za ulogu kralja Goblina bili su Bouvi, Sting i Majkl Džekson. Obožavam Majkl Džeksona i njegovu muziku, ali verujem da bi njega, kako kidnapuje malog dečačića i cupka ga na krilu, pre gledali sa izuzetnim osećajem nelagode, nego nostalgije. Dejvid je bio pravi, a posle toliko godina, čini se i jedini mogući izbor. Uspeva da ispolji istovremeno i ekscentričnost, naročito kroz odlične kostime, koji se sastoje iz previše uskih helanki, koje mislim da danas ne bi prešle cenzuru i bogato ukrašenih kaputa, sa odgovarajućom oštro natapiranom perikom i šminkom, ciničnost, duhovitost i nesumnjvi seksipil. Da, iz svakog Bouvijeg pokreta isijava seksipil, koji čini da poželimo da i nas otme goblinski kralj, tako da uvek aplaudiram liberalnosti ranijih kreatora filmova, danas bi naznake romanse između, jedva tinejdžerke, Sare i četrdesetogodišnjeg muškarca, koji opsednuto želi da je zadrži pored sebe i neprestano je izaziva da mu se potčini i špijunira je, definitivno bio "politički nekorektan", naročito za porodičan film. A i mislim da bi danas Bouviju bilo zabranjeno da na taj sugerišući način izgovara baby, ali možda je to samo u mojoj glavi, who knows.


Dženifer je prelepa klinka, u jednoj od svojih prvih uloga, istovremeno i svojeglava, razmažena, ali i požrtvovana i ranjiva. Humor u filmu je ponekad na granici naivnog, ali nostalgičar u meni im sigurno na tome neće zameriti, jer ima i zaista odličnog dijaloga, dok poseban šmek daju lutke čuvenog američkog lutkara i umetnika Hensona, tako da je ovaj film prava poslastica za ljubitelje staromodnih vizuelnih efekata, dok neki specijalni efekti u finalnim scenama deluju odlično i napredno za vreme u kojem su nastali. Ovo je definitivno film o odrastanju, prelasku iz detinjstva i bezbrižnog doba igračaka i bajki u odraslo doba, otuda i brojni izbori i zamke, na koje Sara nailazi u lavirintu. Film nije originalan, niti se trudi da bude, sasvim izravno navodeći svoje reference još u početnim scenama, kada kamera prelazi preko Sarinih knjiga poput Čarobnjak iz Oza, Alisa u zemlji čuda, Snežana i sedam patuljak i tako dalje, što nikako ne umanjuje njegovu čaroliju, maštovitost i brojnu simboliku, koju nosi, a koja je predmet tumačenja fanova već trideset godina. Reditelj Duncan Jones, inače sin Dejvid Bouvija, je istakao da je vreme provedeno na setu ovog filma njega podstaklo da se uopšte zainteresuje za snimanje filmova, tako da eto bez Lavirinta ne bi imali odlične filmove Moon i Source Code. Muzičke numere su pevljive i lako ulaze u uši, iako možda ne predstavljaju vrhunac muzičkog stvaralaštva, a ne znam i koliko je preporučljivo slap that baby, make him free, ali u toj vrsti nepoštovanja uobičajnih granica je zaista zabava ovog filma. Inače su se pojavile vesti da će film dobiti reboot ili nastavak, što je izazvalo revolt kod fanova širom sveta, te Holivudu izgleda zaista ništa nije sveto.


Zaključak: Ako volite filmove osamdesetih poput The Neverending Story ili Willow, a pritom ste i fan Dejvida Bouvija, uživaćete u ovom filmu, kao što ja jesam, a ako ste već gledali, iskoristite priliku da se podsetite njegove magije i na trenutak vratite u detinjstvo. 



18 коментара:

  1. Mnogo si me obradovala ovim tekstom.:)
    Pre svega, na tebi svojstven način, kako drugo nego kroz filmsku recenziju, odata počast neponovljivom i neprežaljenom Bouviju.
    Zatim, podsećanje na jedan simpatični, kultni, iz današnje perspektive posebno interesantan, a uz sve možda modernom gledaocu smešne ili "pipave" momente - jednostavno šarmantan film.
    Sa posebnom radošću primećujem da, pored ljubavi prema istoriji, delimo i retro-fanatizam (da tako kažem) prema deceniji čija smo deca, tim haotičnim osamdesetim i njihovim produktima. :)* A "Lavirint" naprosto VRIŠTI "osamdesete", u svakom smislu.
    Sjajno istaknute specifičnosti pojava Dejvida i Dženifer, ukazano na detalje, škakljivosti i dvosmislenosti, efekata, vizuelnog i zvukovnog aspekta.
    Super!:))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno na divnom komentaru. ♥ Uvek me oduševi kako naročito primetiš sve ono što sam se trudila da istaknem. Da, obožavam osamdesete, ali ne bih odbila ni ostale epohe, moja ljubav se smenjuje periodično, zato volim da pišem i o tom starijim filmovima, možda nekog mlađeg podstaknem da im da šansu. :)

      Избриши
    2. :)
      Slažem se, svaka prethodna epoha imala je svoje čari i stariji filmovi su baš jedno od značajnijih svedočanstava o njihovim obeležjima, tako da mi se mnogo dopada što se trudiš da, uz aktuelne, ne zanemaruješ ni klasike. Bravo!:)))

      Kod "Lavirinta" mi se sviđsa što ima, baš kao što si istakla, šmek tadašnjih magijskih/fantastičnih priča, obavezno mnogo muzike, Mapete....eto, već mi se opet gleda.:)))

      Избриши
    3. Hehe nemoj da odolevaš porivu da gledaš, prepusti se. :-D
      Hvala, trudim se da odgledam što više kultnih, poznatih, a i manje poznatih filmova, neke namerno ostavljam za dobro odabrani trenutak, neke sam gledala još kao klinka, ali nisam pisala o njima. Mislim da će sledeći biti Velvet Goldman, uhvatila me glam rock groznica.:-D

      Избриши
    4. Dobro si me podsetila, "Velvet Goldmine" je takođe odličan film, super glumci, a i inspirisan (navodno) drugovanjem Bouvija i Igija Popa. Super ideja!:)))

      Избриши
    5. Da, da pojedine scene Majersa i Ijana još uvek ne mogu da izbrišem iz glave, a gledala sam ga sigurno pre petnaestak godina. :-D I to na čuvenom Art kanalu.

      Избриши
    6. Jao, "Art"! I "Politika"! Pa "Treći kanal"! Najbolji filmski i serijski program. :)))

      Da znaš da ću sad da pustim "Lavirint", odavno nisam gledala, a sutra "Velvet".:)

      Избриши
    7. Da, Politika i crno- beli film u 16h, koliko sam tada gledala Šerlok Holmsa i Lugošijevog Drakulu. Puštaj i ja se pripremam za ovaj drugi, uvek imam problem sa filmovima, koje zavolim na prvo gledanje, bojim se da ponovim, da mi se slučajno ne pokvari prvobitna zaljubljenost. :-D

      Избриши
  2. Divan tekst!
    Obuhvata sve bitne aspekte filma, i u pravu si, danas bi ga definitivno cenzurisali.
    Mogla bih ga pustiti na replay, ima već dosta kako ga nisam gledala.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno. :) Uf i ja bih ga već opet pustila, obožavam takve filmove. :D

      Избриши
  3. Upravo sam ga odgledala. Malo je reći da sam uživala. Zaista Bouvijev duh se oseti i u scenama u kojima nije prisutan. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Baš mi je drago, da, malo je ostalo umetnika sa takvim prisustvom, ako ih je i uopšte ostalo:-)

      Избриши
  4. Eto, pogledan posle toliko vremena, iz "odrasle" perspektive, "Lavirint" mi deluje jednako čarobno i oduševljava. Moji utisci su u potpunosti opisani u tvom prikazu, složila bih se sa svakom rečenicom, sve je tako magično, razigrano. :)))
    Nadam se da neće biti nikakvog rimejka, jer sam među onim večitim skepticima, i pored toga što veoma retko prevaziđu original, pored toga što svedoče o poražavajućem odsustvu novih ideja i originalnosti, mislim da je Dejvid zaista bio jedan jedini Jareth i ne vidim danas nikoga ko bi mogao da unese OVU dozu mističnosti i privlačnosti, a da to ne bude okarakterisano kao škakljivo, nekorektno, zbog svega na šta si ukazala.
    I kad kažu "David Bowie awakened my sexuality as Goblin king" i slično, zaista su u pravu, čovek toliko zrači, čak i pod šminkom i sa toliko ludom frizurom, on je FACA.
    film je baš čaroban, vraća u detinjstvo, nosi obeležje osamdesetih i sa svim tim fantastičnim lutkama i aluzijama na Alisu u Zemlji čuda, Čarobnjaka iz Oza, Snežanu....u zabavnoj, ali i veoma simboličnoj priči o odrastanju, ne gubi na zanimljivosti. Baš zbog toga što je potpuno srastao sa trenutkom u kome je snimljen, mislim da bi valjalo ostaviti legendu tu gde jeste. Ne dirati ništa. (Nažalost, gramzivi Holivud retko to ispoštuje.)

    Scena plesa/bala mi je posebno lepa, Dženifer me podseća na Miu Saru u "Legendi".

    A to za stare filmske/knjiške/serijske ljubavi i bojazan da se prvobitni utisak ne pokvari, potpuno shvatam. Meni je tako sa "Anđelikom", što se knjiga tiče. Ali, na sreću, uglavnom se ne razočaram, nego budem u fazonu:"ovo je dobro kao i tada, pa i još bolje!" :)) Jer sve gledam iz adekvatnijeg ugla. Npr, tako mi je bilo sa (originalnim) "Beverli Hils"-om.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Baš mi je drago da si opet uživala, mene sada opet uhvatilo da gledam samo starije filmove, nekako me ovi za Oskara više ne zanimaju. :D Ja Anđeliku čitam zato selektivno, najviše prvi i treći deo. :D O seksipilu Dejvida ne smem više ni da pišem, misliće ljudi odlepila sam, ali stvarno je kao Džeret fenomenalan.<3

      Избриши
    2. I ja najviše volim prva tri dela knjige. Dok se mota oko Versaja. :) Posle mi više nisu toliko zanimljivi ni prateći likovi, a ni sama radnja, postaje tužna na način koji meni ne prija, a i suviše razvučena. Sem toga, uvek sam više gotivila Filipa od Žofrija. :)

      Jesi li gledala "Linguini Incident"? :) To mu je, rekla bih, najšarmantnija uloga. Mada, realno, bio je jedan jedini u svakom izdanju.

      Избриши
    3. Haha isto, čim kroči na onaj brod, a tek u Ameriku, izgubim interesovanje, posledna dva, tri dela, kada se mlate sa onim Indijancima nisam ni uspela da nađem da pročitam. :D Nisam, evo sad ga gledam na imdb- u, deluje zabavno i ide na watchlistu, hvala. :)

      Избриши
  5. Ikice nisi jedina, vilica mi padne svaki put kad ga vidim... Balavim ko da imam petnaest :)
    Čovek prosto zrači, na svim mogućim poljima :)

    ОдговориИзбриши