недеља, 12. март 2017.

Njegova mračna tkanja ( His Dark Materials )- Filip Pulman ( Philip Pullman )



Filip Pulman je britanski autor, najpoznatiji po svojoj triologiji epske fantazije, namenjenoj prvenstveno deci, pod nazivom Njegova mračna tkanja, koju čine knjige Severna svetlost, Čudotvorni nož i Ćilibarski durbin. Prva knjiga, u Americi inače izdata pod nazivom Zlatni kompas, je izašla 1995. godine i osvojila je značajne nagrade u oblasti dečije književnosti. Uprkos kontroverzama, koje izazivaju, knjige su postigle izuzetan uspeh i danas se smatraju, gotovo, klasicima epske fantazije, u kojem podjednako mogu uživati i deca i odrasli.


Prva knjiga prati devojčicu Lajru Belakvu, koja živi kao usvojenica koledža Džordan, u okviru Oksforda, te srećno i divlje odrasta okružena Naučnicima. Lajrini roditelji su poginuli, te o njoj računa vodi njen staratelj i stric, lord Asrijel. Reč je o svetu, veoma sličnom našem, osim što ljudi svoje duše nose spolja, u vidu daimona, koji su obavezno pola suprotnog od njihovog sopstvenika i do ulaska u pubertet, neprestano menjaju svoj oblik, iz jedne životinje u drugu, dok se ne ustale ispoljavajući tako karakteristike same osobe. Lajrino bezbrižno detinjstvo, koje se sastoji iz ratovaja sa decom iz grada i Cingarima, te penjanja po krovovima viševekovnog zdanja koledža, biće naglo prekinuto kada biva otet njen najbolji prijatelj Ričard. Zemljom kolaju glasine o zločinačkoj grupi, koju je narod prozvao Glodari, a koja otima decu, te se Lajra upušta u odvažnu misiju spašavanja svog drugara, nesvesna da time pokreće  točak sudbine, koji će je odvesti u avanturu, koja će izmeniti tok civilizacije, pa i samog postanka sveta.

Kao što sam već pisala, tokom januara meseca sam bila u izuzetno upornoj čitalačkoj blokadi, te sam primenila sopstveni recept i odlučila da ponovo pročitam knjige o kojima sam razmišljala već duže vreme, a koje sam prvi put čitala tokom prvog ili drugog razreda škole, od kada je prošlo oko petnaest godina. Tokom prvog čitanja, u želji da što pre stignem do kraja i saznam Lajrinu sudbinu, čitala sam isuviše brzo, fokusirajući se na samu radnju, dok su mi simbolična značenja i religijski aspekt knjige, odnosna kritika istog, nekako pali u drugi plan. Sada sam u potpunosti uživala u divnom stilu pisanja, koji nonšalantno uspeva da se izbori sa kompleksnošću priče i ozbiljnim temama, koje knjige obrađuju. U zaplet je utkano dosta fantastičnih elemenata, te ovaj svet nastanjuju bića poput veštica i polarnih medveda, a prisutna je i svojevrsna magija u vidu neuhvatljivog Praha, kojeg se odrasli užasavaju, a Crkva pokušava da ga iskoreni. Kao i sama priča, likovi su takođe kompleksni, vođeni skrivenim motivima, oni ne zapadaju u kliše večite borbe između dobra i zla. To su ljudi sa vrlinama i manama, dobri, odani, hrabri, ali i pokvareni i zli i često na prvi pogled nije moguće utvrditi kakav je ko. Zajedno sa Lajrom otkrivamo svet i učimo kome da verujemo, te ona predstavlja savršenu heroinu prve knjige, neustrašivu, otresitu, ali i ludački privrženu prijateljima, kako starim, tako i onim novim, koje stiče tokom svojih avantura. Filip Pulman je zaista stvorio jedinstven svet, te njegov rad prevazilazi okvire žanra, kojem navodno pripada i čini podjednako interesantno i nadahnujuće štivo kako za tinejdžere, tako i za odrasle, jer teme koje obrađuje ne poznaju uzrast i godine, već samo stanje uma.

Daleko od toga da knjige nemaju apsolutno nikakvih mana, naroćito treća, koja je i najslabija, jer se radnja suviše "razvodnjava" uvođenjem nekih, po mom skromnom mišljenju, nepotrebnih elemenata, ali i i ti nedostaci su rezultat mog subjektivnog mišljenja, te ne bih ulazila u njihovu specifikaciju, jer bih time odala zaplet, a ne verujem da su oni takvog značaja da mogu da vam pokvare čitanje. Takođe, Pulman se, uprkos trudu da napravi sopstvenu anti- Narniju, ipak nije odupreo ideji da u nekim delovima svoju, nekada otresitu i samostalnu heroinu, svede na nekog ko prati i pomno sluša one suprotnog pola, neprestano se trudeći da im udovolji. Inače, Filip Pulman je ove knjige i napisao kao sopstveni kritički odgovor na čuvene dečije knjige K. S. Luisa, čija dela naročito i prilično oštro kritikuje za seksizam, rasizam i nasilno propagiranje katoličke dogme, te ukoliko ste osetljivi u pogledu religijskih tema, koje se zaista ovde, sve više i više kako knjige napreduju, provlače i zauzimaju značajno mesto, predlažem da ih možda izbegnete. Za sve ostale, mislim da ove knjige vredi pročitati, ukoliko ste ljubitelj fantazije, jer, lično, ove knjige svrstavam u klasike žanra, rame uz rame sa pomenutom Narnijom.

Sreća, iako sam knjige čitala još u srednjoj školi, tek sam nedavno saznala da je autor još 2003. godine pomenuo ideju da piše nastavak, tako da ću na iste otprilike čekati svega nekoliko meseci, pošto najzad, za druge dugo očekivana knjiga, prvi deo novog serijala The Book of Dust, izlazi u oktobru mesecu i obrađivaće period kada je Lajra bila beba, dok će nas druga knjiga odvesti u budućnost, gde ćemo Lajru pratiti kao dvadesetogodišnjakinju. Ne mogu vam opisati koliko se radujem nastavku avantura, jer zaključak triologije, iako je možda nije stvari ostavio nerazjašnjenim, ipak je u meni izazvao da želim da saznam i pročitam još, nisam bila spremna da se rastanem sa Lajrom i njenim prijateljima, a sada neću ni morati.

Knjige je na srpski jezik prevela i izdala Laguna.



Zaključak: Divne knjige, pažljivo kontruisane, koje iznose zanimljive stavove o nastanku sveta i našem poimanju religije, te zaista predstavljaju štivo za sve uzraste, koje zdušno preporučujem.

12 коментара:

  1. Odličan prikaz!:)))
    Jedva sam čekala ovaj tvoj tekst i nisam pogrešila u očekivanju, jer si sasvim dovoljno otkrila da privučeš nove čitaoce, a istovremeno sažela suštinu, što nije nimalo lako, s obzirom na kompleksnost priče, bogatstvo detalja, referenci...mislim da je ponovljeno čitanje neophodno, jer se, kao što kažeš, prvi put više prepustimo radnji, a tek kasnije nam se simboli jasno otkrivaju i možemo da cenimo stil, aluzivnost, specifičan autorov pristup religijskim dogmama, itd.
    Primećujem da nam se utisci još jednom poklapaju. Meni je trilogija kao celina vrhunska, smatram da prevazilazi žanrovska ograničenja poput "young adult" ili još gore, dečja literatura, upravo zbog svoje višesmislenosti. Iako sasvim dobro funkcioniše i kao bajkovita, fantastična priča, smatram da je u razumevanju i dešfrovanju njenog podteksta izvor prave zadivljenosti.
    Pulman, pre svega, PRELEPO piše i stil mu je majstorski. Univerzum koji je satkao savršen je, detaljan, posebno sam uživala u opisima starog Oksforda i Lajrinim lutanjima preko krovova, po blatnjavim ulicama. Zatim, likovi i bića su raznovrsna, živopisna, fascinatna skupina, od veštica i oklopnih medveda, do anđela, demona, žitelja paralelnih svetova i u tom smislu je svaki prelaz između dimenzija uzbudljiv i zadivljujuć.
    Kao hrišćanku, najviše me nervirala Pulmanova preterana i, sa bliženjem epilogu sve izrazitija, očigledna do granice neukusa, ostrašćenost i frustracija sopstvenom religijom. To mi se nije svidelo, iako sam pokušala da razumem - smatram da je mogao znatno elegantnije da je predoči.
    Ukupan utisak mi je narušila i nedoslednost u izgradnji pojedinih likova, poput lorda Asrijela i naročito gospođe Koulter, o Lajri da ne govorim. Uopšte, čemu tendencija da se snažna, samosvesna žena u trenutku svede na stereotipni, zavisni "majčinski" simbol ili, jop gore, "novu Evu" koja zbog tupavog Vila kao da odmah gubi identitet i postaje pasivna, zatreskana šmizla? Eto i mog najomraženijeg junaka serijala - Vil. Sirovina.
    Zato su mi posebno dragi Serafina Pekala i ostale veštice, kao i Li Skorsbi (ona scena njegove pogibije mi je možda i najpotresniji deo priče).
    Suvišan je homoerotski impliciran odnos dvojice anđela.
    A s druge strane, onaj pokušaj Koulterove da izbegne uticaj Metatrona, a isproba svoje fatalne čari na njemu, savršen.
    Treći deo baš usložnjava priču uvođenjem većeg broja epizodista i podzapleta, ali to samo pojačava uzbudljivost radnje.
    Mnogo je prepoznatljivih, ali na nov način reinterpretiranih epizoda, npr. silazak u podzemlje, koncepcija "daemona" kao otelotvorene duše, Prah kao nekakva emanacija Prvog greha, itd. Stvarno genijalna priča i jedva čekam nastavke, tj. prethodeće delove!:)))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Upravo, upravo, potpuno se slažem, ove knjige prevazilaze ograničenja u vidu žanrova.
      Da i meni je zasmetala, iskreno, neki moji stavovi su jako slični kao i Pulmanovi, ali opet je nekada preterivao, kao i njegov omraženi autor Narnije.
      Ja Vila volim, ne pitaj me zašto, podseća me na nekog.😆
      Ali se apsolutno slažem, uopšte mi se nije svidelo što je Lajru sveo na nekog ko sledi muškarce i vapi za njihovim odobravanjem.
      Da, da i meni se jako svidelo to kombinovanje elemenata dobro poznatih priča i mitova, a opet je rezultat bio jako zanimljiv i čaroban.
      Jao i ja jedva čekam, dobro je da nismo znale ranije.😆

      Избриши
    2. A vidiš, meni je Vilov tata bio super lik.:)
      Možda bi mi se i on sam više dopao, da priča sa Lajrom nije bila tako ISFORSIRANA - početak normalan, zabavan, a onda "s neba, pa u rebra", skroz veštački i na silu uvedena ljubavna tema, očito samo zbog proročanstva i te "novi Adam i Eva" misije.
      Ali, generalno, priča je ostala dobra zahvaljujući ostalim elementima i sam epilog je, opet, bio zadovoljavajuć. :)
      Ipak, prvi deo mi je nekako najkompletniji, nema slabih momenata, od početka do kraja je na visini zadatka i ostavio mi je najbolji utisak. Scene u onom bizarnom istraživačkom centru, cingarski brod, Jorek, ma, nema šta mi se nije svidelo. Baš najjači deo serijala i da je nastavio tim intenzitetom, sve bi bilo besprekorno.

      Избриши
    3. Opet se slažem i meni je prvi deo nekako najkompaktniji, ima izvanredan zaplet i glavnu junakinju, mnoštvo odličnih sporednih likova i fokus radnje- da Lajra spase svog drugara, u drugom i trećem delu se pomalo gubi kako bi jasno naznačio poruku, na primer meni se nikako nisu svideli oni delovi sa onim bićima i profesorkom, nikako mi se nisu uklapali u celinu i baš mi je sve to bilo nepotrebno. Mislim da je simbol zmije mogao bolje da odradi.

      Избриши
    4. Da, vidiš, na to sam čak i zaboravila...interesatna je bila zamisao onog dešifrovanja, ali, iskreno, kao da sam čitala neki drugi roman, uopšte nisam mogla da sve to lepo "uglavim" u celinu. Potpisujem od reči do reči, odlično si objasnila :) - u nastavcima je previše težio da nađe mesto svakom simbolu, pa je kompaktnost izgubljena. Npr, podzaplet sa matorim od koga su krali nož mogao je da bude razvijeniji.

      Избриши
    5. Da, da, ovako nam je taj deo samo ubačen niotkuda, kao da se dinamika knjige kompletno promenila, baš odvaja prvu od druge dve, deluje mi kao da je i sam Pulman počeo u jednom smeru, a onda pošto poto odlučio da ganja neku svoju zamisao, a da je malo zaboravio na čitaoce.

      Избриши
  2. Super tekst, uživala sam čitajući. Ja prvi put čujem za ovu knjigu ali si me zaintrigirala da moram da je jednog dana pročitam. Smatram da je dobro vratiti se knjigama koje smo čitali u nekom periodu (kao što ja planiram da se uskoro vratim Igrama Gladi kako bih po prvi put kompletirala serijal, jer sam je pročitala za manje od pola dana gledana znanja o tome šta dalje) jer svako novo čitanje donosi novi uvid na knjigu :)
    Definitivno ću je potražiti jednom, odličan post i divna recenzija :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala tebi puno, obavezno potraži, mislim da će ti se svideti.
      I ja planiram da uskoro po treći put pročitam Igre gladi, baš volim taj serijal, a uzela bih sada knjige na srpskom, zato što i moji vole filmove, pa i mama da čita.😆

      Избриши
  3. Za serijal ne bih ni znala da Isidora i ti niste diskutovale o istom, a sad kad imam uvid u samu temu deluje mi interesantno, prava pustolovina sa šarolikom grupom likova.
    Hvala na tekstu, uvek volim da saznam nešto novo. :*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala tebi puno na komentaru. :*
      Zaista je divna triologija, o kojoj treba govoriti češće.

      Избриши
  4. Mislim da sam već rekla da si me ti ubedila da se prihvatim ove trilogije. Čim se učlanim u biblioteku, najpre ću to uzeti (pošto moj trenutni budžet ne može da izdrži još kupovina) sad mi fali neki 'smajli' koji plače iz sveg glasa

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Baš mi je drago, stvarno se nadam da se nećeš razočarati.😆
      Verujem, mene biblioteka spašava, a volim taj osećaj razgledanja, nikada ne znaš na šta možeš da naiđeš, a nisi ograničen time da moraš da kupiš.😆

      Избриши