субота, 13. фебруар 2016.

Perfect Sense





Zaplet: U svetu u kojem ljudi iznenada počinju da gube svoja čula, jedno po jedno, naučnica i kuvar će pronaći ljubav.

Glume: Eva Green, Ewan McGregor i Denis Lawson, inače ujak Makgregora.

Režija: David Mackenzie.



Volim da gledam apokaliptične filmove, uvek me podsete na to koliko je život dragocen i kako zaista moramo proživeti svaki momenat, ne nužno avanturistički, ali opet uživajući u stvarima, koje volimo i sa onima, koje volimo. Ovaj film apokalipsu prikazuje na jedan sasvim poseban i netipičan način, a opet jezivo realan, ukoliko vas ovakva vrsta scenarija može zastrašiti, kao što je mene.

Planetu pogađa čudna epidemija, ljudi gube čulo mirisa, kom gubitku prethodi osećaj neizmerne tuge i očajanja. Sara je epidemiolog, koja pokušava da da smisao novonastaloj bolesti, naučnica, koja je doživela ljubavni krah, dok je Majkl glavni kuvar u retoranu, samoživi ženskaroš, nesklon vezivanju. Njih dvoje će stvoriti, pod ovim neobičnim okolnostima, neraskidivu vezu međusobnog pripadanja, dok svet polako počinje da tone u beznađe, sa sve većom progresijom misteriozne bolesti.


Film o kome ne želim da pišem previše, već da dopustim da ga sami osetite sopstvenim čulima. Jednostavna priča, koja uspeva da uzdrma čoveka do same srži bića. Šta bi se desilo da jednog dana izgubite mogućnost da čujete glas svog roditelja ili deteta, omiljenu pesmu, da osetite ukus svežih jagoda, miris bakinih kolača od jabuke sa cimetom nedeljom ujutro? Ideja je zastrašujuća, jer šta je čovek do onoga što oseća, doživljava? Zajedno sa likovima prolazimo kroz sve etape, ektremne reakcije, koje prethode nestanku određenog čula, a koje su neraskidivo povezane sa načinom na koji ista doživljavamo, poput depresije, tuge, paranoje, besa, mržnje, gotovo da putem ekrana možemo osetiti njihov gubitak. Prelepo snimljeni prizori Glazgova, izmešani sa slikama celog sveta, koji prikazuju prirodu ljudi, ono što ih raduje, rastužuje, čitav spektar najrazličitijih emocija, način na koji se mi ljudi borimo, a zatim ustuknemo, prepuštamo se i prilagođavamo.


Eva Grin i Juan Makgregor su maestralni u svojim ulogama, hemija između njih je opipljiva, sirova, a opet zasnovana na prikazu istinske povezanosti muškarca i žene, od samog momenta njihovog susreta konekcija je tu i ne gubi se do kraja filma, naprotiv, sve je snažnija i emotivnija. Partneri, koji su pronašli dostojnog suparnika jedno u drugom. Samo ću još napisati da ne očekujete neko značajno razrešenje misterije, ovaj film nam prikazuje ono što gubimo, ono što ne znamo da čuvamo, a ni cenimo. Možda će vam biti dosadan ili beznačajan, ali mene je jako dirnuo i potakao na razmišljanje.

Zaključak: Neobičan i izuzetno emotivan film, koji vas može prilično dirnuti, a naročito potresti, a i protresti.


8 коментара:

  1. Nisam znala za ovaj film, a volim ih oboje. Hvala na preporuci, kao i uvek sjajan tekst, prosto te natera da potražiš. Ide na listu, čim završim referat za faks, pa komentarišemo. :)))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno. :)
      Kad stigneš javi utiske, mislim da će se tebi svideti. :)
      A potpuno tr razumem za obaveze i ja se trudim da pišem što više, dok ne prigusti. :D

      Избриши
  2. pogledala i slazem se sa svim sto si napisala :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. E baš mi je drago, ja sam baš razmišljala o filmu i kao da li da odmah pišem, pa mora to odmah da se pretoči na blog. :D

      Избриши
  3. Planiram ga ooodavno odgledati. Nema mi druge, s tvojim preporukamw napraviti maraton. ❤

    ОдговориИзбриши