четвртак, 26. мај 2016.

Iskupljenje ( Atonement )- Ijan Makjuan ( Ian McEwan )



Ova fotografija je moja fotografija.
This photo is taken by me.

Još od kada sam odgledala istoimeni film, snimljen na osnovu ove knjige, imala sam želju da je pročitam. Međutim, najpre nisam uspevala da je pronađem nigde, a kasnije su mi neke druge knjige bile preče. U poslednje vreme sam često razmišljala o filmu, a otprilike negde u isto vreme naišla sam i na primerak knjige u biblioteci, te se neizbežno više nije moglo odgađati.



"Iskupljenje" je knjiga podeljena u tri dela. Prvi deo knjige se odvija najtoplijeg dana u leto 1935. godine. U danu vrelom, okupanom suncem i iznurenom žegom. Dosadna svakodnevnica domaćinstva porodice Talis biće prekinuta dolaskom mladih rođaka, blizanaca i petnaestogodišnje Lole, čiji se roditelji nalaze pred skandaloznim razvodom. Kod kuće se već nalazi Sesilija, starija kćerka Talisovih, dok mlađa Brijoni, devojčica od trinaest godina, brižljivo priprema pozorišnu predstavu, radi dočeka starijeg brata Leona. Na imanju je i Robi Tarner, sin kućepaziteljke, koji kao i Sesilija pohađa Kembridž, ali je, za razliku od nje, izuzetno uspešan na studijama i priprema se za studije medicine. Toplota dovodi do popuštanja kočnica, padanja barijera, a skrivene strasti se pomaljaju na površinu. Seksualna tenzija između Sesilije i Robija sve je izraženija, nesvesni, da razvoju i prepuštanju istoj, prisustvuje i mala Brijoni, koja pokušava da dokuči, njoj neshvatljivu situaciju, na sopstveni način. Robi i Sesilija shvataju svu veličinu svojih osećanja i preskaču nevidljivu granicu prijatelja iz detinjstva jednim, ukradenim momentom strasti. Zločin u noći i nesrećne okolnosti, a naročito nesporazumi, koji su joj prethodili dovešće do optuživanja nevinog čoveka i prekida tek propupele romanse.

Mada sam, čitajući komentare, primetila da je najveći broj ljudi imao problem da "pregura" upravo ovaj deo knjige, kada su mi se slegli utisci, shvatila sam da se meni, upravo, ovaj deo najviše i dopao. Ne sporim, bilo je potrebno naviknuti se na stil ovog pisca, naročito duge rečenice, kojima se gotovo ništa ne kazuje, a svašta naslućuje. Zatim česti momenti digresije sa teme, radi nekog opisa, kao i pisanje iz različitih perspektiva. Prijalo mi je građenje tenzije, protkano opisima jednog lenjog, letnjeg podneva, usporenost radnje, kao zatišje pred buru. Uživala sam u emocijama ljubavnika, koji po prvi put jedno drugo vide u novom svetlu, seksualnim aluzijama, koje ne prelaze granicu vulgarnosti, te mislim da je ljubavna priča jedan od najsnažnijih elemenata knjige, naročito realnost sa kojom je ista opisana. 

Drugi deo i treći deo knjige posvećeni su događajima, koji se odigravaju tokom Drugog svetskog rata i sada priču pratimo iz perspektive dva lika, Robija i Brijoni. Ne bih odavala dalju radnju knjige, ako kojim slučajem niste upoznati sa pričom ili niste pogledali film. Samo ću reći da, uprkos tome što sam veliki ljubitelje knjiga smeštenih u ovom periodu, nisam toliko uživala u ovim delovima knjige, nekako sam se osećala "izvučenom" iz one, prethodno opisane, atmosfere prvog dela knjige i do kraja nisam mogla da se naviknem na izmenu dinamike. U stvari može se reći da je najveći razlog zašto sam do kraja imala problem sa ovom knjigom to što, tokom čitanja, ni u jednom trenutku nisam mogla da se opustim i prepustim, odnosno emotivno investiram u priču i ove likove. Kao što sam napisala na samom početku, gledala sam film, te mi je priča bila sasvim poznata, pa znajući već unapred kraj, verovatno nisam želela da se osećam onako kako sam se osećala na kraju filma. Čitava knjiga zasniva se na ideji momenta, momenatima uhvaćenim i momentima propuštenim. Momentima, koji menjaju naš život iz korena, koji nas bacaju u nepoznato, u ambis. Nemogućnost uticanja na sopstvenu sudbinu i melanholija propuštenog života ovde jako dobro idu ruku pod ruku sa tematikom rata, kao totalitarnog uništenja, ali je depresivnost te premise uticala da ovog puta zadržim svoj gard i emotivno se distanciram od knjige.  Možda bih, da nisam gledala film, koji je na mene ostavio snažan utisak, te da nisam već unapred bila upoznata sa pričom i raspletom iste, više uživala u čitanju same knjige. 



Zaključak: Ne mogu reći da sam u potpunosti uživala tokom čitanja knjige, zbog razloga, koje sam prethodno navela, ali mi se sama knjiga u globalu dopala, naročito zbog prvog dela i upečatljivog i jedinstvenog pripovedanja. Međutim, adaptacija iz 2007. godine je i dalje moj favorit, tako da ću se filmu definitivno vratiti još koji put, dok ne verujem da isto mogu reći i za knjigu. Ovo nije jedna od onih knjiga, koje se baš laka srca mogu preporučiti, jer mislim da ocena o istoj zavisi od ličnog senzibiliteta, tako da ostavljam svakom da proceni da li bi ova knjiga mogla biti nešto u čemu će uživati. Za mene ovo je izuzetna situacija kada mogu reći da mi je film ipak bolji od knjige. 




11 коментара:

  1. Odličan i koristan prikaz, uspela si da preneseš osnovne odlike piščevog stila, tačno sam stekla predstavu o tome šta mogu očekivati. Super ti ide sa književnim recenzijama, samo napred!:))) Odabir dela je takođe raznovrstan i dobar. Zanima me ovaj roman već dugo, ali nisam još uspela da ga "ulovim", uvek je na čitanju. Priča mi je poznata iz ekranizacije. Hvala, baš mi pomažu tvoje preporuke.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala tebi puno, tvoji pohvale me itekako znače, da znam da idem u dobrom pravcu. :)
      A kod mene u biblioteci sigurno pet, šest primeraka. :D
      Obavezno javi utiske, ako pročitaš, jako me zanima tvoj utisak.

      Избриши
  2. Hvala na približavnju, opisima mana i vrlina izvornog materijala :)
    Trebao mi je.. Što reče Isidora odavno je vijam, a nikako da je "ulovim".
    Ekranizaciju sam gledala i draga mi je, a tebi još jednom hvala na recenziji.
    Jedva sam čekala da izneseš utiske :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala tebi na komentaru, ako je uloviš, javi utiske, jako me zanima kako su drugi doživeli ovu knjigu. :)

      Избриши
  3. Samo da ti javim, ugrabih primerak u biblioteci.:))) Čim završim Pamuka, bacam se na čitanje, pa pišem utiske...

    ОдговориИзбриши
  4. "Iskupljenje" me apsolutno ODUŠEVILO! :))))
    Da nisam morala da prekidsam zbog obaveza, mislim da bih slistila roman u jednom dahu, mada mi nipošto nije bio lak "za svariti", već više poput teške, sparne atmosfere koja prati prvi deo knjige - i uzbudljiv i mučan. Saosećala sam sa Sesilijom i Robijem, koji su mi ostali kao najbolje i najtragičnije figure u priči. S druge strane, Brajoni uz razumevanje i činjenicu da događaj nipošto ne možemo uzeti zdravo za gotovo, pošto je sve njena polu-fikcija i "isfiltriran" kroz njenu perspektivu (budućeg) pisca, ipak nisam mogla da zavolim niti da je sažaljevam. O Loli, Maršalu, pa i roditeljima Talisovih takođe ne mogu reći ništa lepo.
    Dopala mi se, pre svega, NARACIJA. :) Stil je fantastičan i vidi se da je Makjuan namerno koketirao sa tradicijom prvih romana toka svesti, posebno delima Virdžinije Vulf i recimo Vilijema Foknera, na koga me takođe izrazitije podsećao. Stil je fantastičan, vešt, prebacivanje iz jedne tačke gledišta u drugu tokom prvog dela romana bilo je zadivljujuće izvedeno.
    Drugi deo mi se takođe mnogo dopao, možda i više nego prvi, mada su neuporedivi - u prvom imamo predočavanje čitavih svetova kroz jedva 24 časa, izrazitu čulnost, buđenje ljubavi i želje u dvoje mladih ljudi, sve tako suptilno, postepeno, a izražajno. U drugom, svidele su mi se slike rata, beznađa, rastrojstva i raspadanja sveta u i oko junaka.
    Treći mi se lično najmanje dopao, iako je takođe odlično koncipiran i izveden. Epilog u vidu njujorškog epiloga vrlo je efektan, jer pokazuje kako zapravo funkcioniše um jednog stvaraoca i demaskira Brajonin postupak, bacajući nas u dilemu šta je zapravo istina, koliko je (ne)pouzdan pisac i da li je svako književno delo zapravo pokušaj svojevrsnog "iskupljenja" i sticanja LIČNE katarze?
    Takođe, svidelo mi se što je roman vrlo ŽIVOTAN. U životu često nema ni hepienda, ni oproštaja, ni kraja kakav bismo želeli, kakav bi možda bio najlogičniji. Sve je, nekako, ispalo REALNO, dosledno. Jer, Brajonino "igranje Boga" i prelazak granice koja deli fikciju i stvarnost, pisanje i život, kada se jednom dotaklo drugih, nije moglo proći bez posledica....

    ОдговориИзбриши
  5. Još da dodam, za mene je ovaj roman, sagledan u celini, prvenstveno roman o PISANJU. Ne baš "portret umetnika u mladosti", ali vrlo značajan eksperiment sa pitanjem kako zaista funkcioniše svest jednog romanopisca i koliko je njihovo poimanje sveta, svakodnevnih situacija, zavisno od stvaralačkog "crva", koliko pogubno po međuljudske odnose koje uspostavljaju, koliko je taj dar = prokletstvo.
    Zbog toga mislim da je rešenje Brajonine sudbine još fascinantnije, pošto se opet svodi na pitanje svesti, sećanja, kontrole nad istim....:)

    ОдговориИзбриши
  6. Čekala sam da dođem kući i natenane i sa uživanjem pročitam tvoj komentar.
    Bacila si mi sasvim novo svetlo na neke aspekte romana i potpuno se slažem sa tobom po pitanju Brijene, a naročito sa tim da ovo zaista jeste roman o pisanju, o kreativnom procesu i zakukuljenim hodnicima uma jednog takvog stvaraoca.
    Baš mi je drago da si uživala u knjizi, utisci nam se viš manje poklapaju, s tim da ja nisam baš sasvim mogla uživati, jer me drugi deo nije dotakao na pravi nači, a kraj mi je bio poznat, pa sam zadržala distancu, ali pripovedanje i različite perspektive su zaista divno izvedene.
    Hvala ti puno na ovakvom komentaru i utiscima.:-)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala tebi na preporuci i podsticaju da otkrijem toliko dobrih naslova, filmskih i knjiških.:)
      Tek sad videh da sam napisala "njujorški", htedoh reći londonski epilog.:)

      Избриши
    2. Nema na čemu, isto važi i za tebe.😙
      Hehe nema veze, bitno da smo se skontale.😆

      Избриши