понедељак, 9. мај 2016.

Kuća duhova ( La casa de los epíritus )- Izabela Aljende ( Isabel Allende )




Da li vam se nekada dešava da vam se apsolutno ništa ne čita? Ne postoji knjiga, koja bi vas mogla zainteresovati, a ne uspevate da pročitate ni stranicu onih, za koje znate da ih jako volite. Neka vrsta čitalačke blokade. Meni se to nikada nije dešavalo do odlaska na fakultet. Stručne knjige i udžbenici su mi često ubijali želju za čitanjem nečeg drugog. Tada sam odlučila da istražujem žanrove, da čitam stvari, koje do tada nisam, jer sam uvek posezala za proverenim autorima, Na taj način sam počela da čitam YA fantaziju, epsku fantaziju domaćih autora, misterije i horore, koje ranije nisam čitala, osim ako nisu imale veze sa nečim natprirodnim i mnoge druge. Takođe, to mi je pomoglo da čitam raznovrsnije i to je upravo način čitanja, koji najviše volim. Upravo sam iz istog razloga došla do knjige iz naslova ovog posta.


Već godinama brojne novine i časopisi organizuju akcije, pomoću kojih se može kupiti veliki broj knjiga, pa i klasika, po relativno pristupačnim cenama. Kako sam knjige kupovala u vreme kada su one u proseku koštale dva, pa čak i tri puta manje nego danas, te tada i formirala najveći deo svoje biblioteke, ova razlika u ceni nije zanemarljiva, ali to je već neka druga tema. Elem, tako sam došla i do svog primerka "Kuća duhova" o čijoj autorki sam dosta slušala, pa i o ekranizacijama njenih knjiga, ali se do sada nisam susrela sa samim njenim pisanjem. 


"Kuća duhova" je priča o tri generacije, najpre porodice del Valje, a potom i Trueba. Knjiga prati istoriju ove porodica od početka XX veka, pa sve do današnjih dana. U centru zbivanja je Esteban Trueba, izrazito ponosit čovek, teškog karaktera, koji se nakon smrti svoje prelepe i neobične verenice Rose, ženi njenom najmlađom sestrom Klarom, koja i sama ima natprirodne sposobnosti. Iz tog braka izrodiće se troje dece, isto tako izrazito specifičnog karaktera, kao i njihovi roditelji, a naročito preci. Najstarija Blanka zaljubljuje se u mladog revolucionara, svog druga iz detinjstva, ljubavna veza, koja će promeniti kako njen, tako i život svih oko nje. Kroz prizmu ove porodice pratimo socijalna raslojavanja i politička previranja u Latinskoj Americi, sve do kulminacije u vidu vojnog udara, strahovlade i najmračnijeg trenutka u sudbini porodice Trueba.

Sam stil pisanja Aljende je na mene delovao magično od prve rečenice "Barabas je u našu porodicu stigao prekomorskim putem". Bila sam začarana, uhvaćena. Knjigu sam pročitala u jednom dahu. Toliko živopisnih likova, način na koji uspeva da u koncima drži niti priče, koja traje gotovo čitav jedan vek, način na koji kroz sudbinu jedne porodice predskazuje istorijske promene čitave nacije. Tokom čitanja se oseća bliskost autorke sa samom pričom, imajući u vidu i njenu sopstvenu biografiju. Ne mogu reći da sam do sada bila nešto posebno upoznata sa istorijom Čilea, ali posle ove knjige svakako to nameravam da ispravim i upravo je to razlog zašto čitam, ništa bolje od knjige, koja nas odvede na neki drugi, nepoznati put i stvori nam znatiželju za daljim čitanjem i znanjem. Magijski realizam nije nešto sa čim sam se do sada susretala, ali svakako ću potražiti i ostatak triologije, kojoj pripada "Kuća duhova". Na trenutke nisam mogla da se suzdržavam koliko sam mrzela neke likove, a volela druge. Naročito sam uživala u jedinstveno kreiranim, emotivno i karakterno snažnim, ženskim likovima i to je nešto zbog čega će mi se neka knjiga uvek dodatno svideti.

Druga trećina knjige, razumljivo, menja atmosferu iz mistične i ekscentrične, ali protkane ljubavlju, sage o jednoj porodici u mračno i teskobno svedočenje o jednom događaju, koji je promenio tok istorije,  a da, pri tom, fokus ne luta preterano na spoljne događaje, već se zadržava na likovima, koje pratimo od samog početka knjige i opisuje njihovu ličnu tragediju, izazvanu promenom sistema. Ovo je knjiga, koja se lako čita, uprkos teškoj tematici jednog dela iste, sa jako dobro napisanim likovima, koji su istovremeno zanimljivi, ali i realni,  te izvanredno živopisnim stilom pisanja.

Zaključak: Mislim da je ovo tip knjige, kod koje već na prvoj stranici možete osetiti da li vam ista prija ili ne, tako da preporučujem da pokušate da se upoznate sa delima ove spisateljice, ako do sada niste imali priliku, ja ću svakako nastaviti da se " družim" sa njenim knjigama. Ukoliko ste ovu knjigu već čitali i dopala vam se, preporučila bih vam nešto što me je atmosferski veoma podsetilo na magiju ovog dela, a to je knjiga "Kao voda za čokoladu", autorke Laure Eskivel, kao i istoimeni film.


Fotografija korišćena u ovom postu je moja fotografija.
Photo used in this post is taken by me.


10 коментара:

  1. Meni se uvijek nešto čita i kada nemam knjigu kod sebe počinjem paničariti!
    Čitala sam sve njene knjige, pa i ovu koja je stvarno zanimljiva

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Meni se nekada desi da me uhvati period da mi se ništa ne čita, ali srećom ne traje dugo.😆Ja sam i ranije, naravno, čula za nju, ali je ovo prvi put da sam zaista nešto njeno i pročitala, jako zanimljiva spisateljica, sigurno ću čitati i neke druge njene knjige.😊

      Избриши
  2. Sjajan post!
    Volim film, oplemenjen je Ajronsovim maestralnim performansom, a Meril je razume se na visini zadatka, kao i obično.
    Knjigu sam i ja kupila, nisam mogla odoleti, hvala Isidori za info :)

    Čim pročitam, eto mene s opširnijim utiscima.
    Hvala na preporuci <3

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nema na čemu.😊
      Ja se tek spremam da pogledam film, a izdanje knjige je jako lepo, volim ovakve akcije.
      Očekujem tvoju recenziju.❤

      Избриши
  3. Nadala sam se da ćeš recenzirati knjigu, čim videh da si je pročitala. :))) Hvala ti, da već nisam, definitivno bi se posle tvoje preporuke latila romana. Izuzetno mi je drago što te očarao i slažem se u potpunosti sa tvojim opisom njegove neobične, a magične atmosfere. Isprepletene su niti porodične sage sa istorijom jedne zemlje, zatim tradicija i folklor sa revolucijom i ekscentricima raznih razdoblja. Likovi su vrlo živi, neobični, ne ostavljaju ravnodušnim.
    Takođe mi se dopada isticanje dve unekoliko različite polovine romana. Sažeto, a ubedljivo i precizno si predstavila sve njegove najbolje strane.

    Što se tiče otvorenosti za raznovrsnost žanrova, kao i tzv. "kiosk-izdavaštvo"(fenomen kojim ću se pozabaviti u skorije vreme), potpuno se slažem. :)

    Preporučila bih i tebi i Kaći, ako već niste naišle na njega, još jedan roman na koji "Kuća duhova" podseća, samo je meni ovaj još bolji (i jedan od pet najdražih ikada): "O junacima i grobovima" - Ernesto Sabato.
    Sličan splet magijskog realizma i latinoameričke istorije XX veka, plus čud(es)ni likovi.
    Za film - čeka se prikaz!:) Godinama ga nisam gledala, morala bih ponovo.

    Odličan tekst!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno.♥
      Jedva čekam da pišeš nešto o tome, obožavam kada se osvrćeš na takve teme, jer mnogo konciznije prikažeš upravo ono o čemu ja razmišljam.
      Ubeleženo na goodreads- u, hvala na preporuci, mislim da sam čula za pisca, ali nisam za knjigu.
      Čula sam i da je Sto godina samoće Markesa slična, imam je kod kuće, nasledila od deke, međutim nikako da se uhvatim u koštac sa njom.
      Dobro si me podsetila sada ću ubaciti u tekst, film i knjiga, koju jako volim, a podseća me na ovu "Kao voda za čokoladu", preporučujem, ako nisi čitala i gledala.:-)

      Избриши
    2. Mnogo hvala na preporuci, čula sam pohvale i za knjigu i film :), svakako ide na spisak. Inače, dosta dugo sam ga mešala sa "Čokoladom", pošto isto ima roman (Džoana Haris) po kome je snimljen film (Dep/Ž.Bnoš) i volim oboje.

      Iskreno, meni se knjiga "Sto godina samoće" uopšte nije dopala. Zapravo, mislim da je to verovatno jedini klasik koji mi je bio odvratan. Ali, mislim da je to definitivno do mene, nije mi "legla" ni tema, ni način na koji je obrađena, ni likovi. Mnogo mojih prijatelja i kolega je očarano knjigom i obožava je, tako da
      svima kažem - Markes je bez sumnje bio odličan pisac, "Sto godina samoće" je sigurno važan i dobar roman, a to što MENI nije prijao, nije nešto relevantno. :) Svakako pročitaj. Inače, iznenadilo me što su mi se "Ljubav u doba kolere" i "Pukovniku nema ko da piše" zapravo veoma dopali. Dakle, nije čak ni do pisca, nego mi ta knjiga, ne znam zašto, baš nije bila po ukusu.:)
      Sabato i Aljendeova su mi se daleko više svideli. Markes je preterao sa bizarnostima i prezamršenim odnosima, plus se polovina likova isto zove.

      Избриши
    3. Hehe i taj sam gledala i čitala, privuče me sve što ima veze sa kuvanjem i slatkim.
      Meni se Ljubav u doba kolere izvanredno dopala knjiga, a i film, a dosta ljudi iz moje okoline i nije pozitivno reagovalo. Ništa pokušaću i spremiću papir da pišem imena. :D

      Избриши
  4. E jesam našla tajming ali nema veze, ceo dan nikako ne stižem da pročitam evo konačno :)
    Odličan post, moram iskreno da ti kažem obožavam tvoje filmske kritike/recenzije ali brate mili u ove knjiške me još više udubiš, tačno mofu da se izmestim iz svog uma i da uđem u tvoj um i osećaje kada si čitala ❤
    Msilim da ću i ovo pokušati da nađem u PDF baš zato što si rekla da brzo provališ da li valja ili ne pa ako mi se dopadne potražiću da je kupim :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno na divnom komentaru.❤
      Mislim da je to zato, jer knjiga umeju nekako više da me dotaknu, više se uživim, mada postoje i filmovi, koji imaju takav efekat na mene, samo su danas sve ređi.
      Tako je najbolje, šta bi mi bez pdf i epub.😆

      Избриши