четвртак, 12. мај 2016.

Shatter Me, Unravel Me, Ignite Me- Tahereh Mafi



Ova fotografija je moja fotografija.
This photo is taken by me.

Već i vrapci na grani znaju da obožavam da čitam YA knjige, te nije ni čudo da sam, gledajući preporuke po BookTube- u ( sjajan post o čitavoj ovoj zajednici knjigoljubaca imate kod Katarine na blogu ), naletela na ovaj serijal i odlučila da ga pročitam, nakon dosta dobrih recenzija, koje su se naročito ticale kasnijih knjiga u serijalu. Ono što me je privuklo je svakako distopijska tema, koje još uvek negde ne mogu da se otresem, iako kod mene ne budi isti stepen interesovanja kao ranije i ljubavna priča, za koju su svi obećali da je izvanredna, a niko više od mene ne voli da pročita dobru ljubavnu priču u knjizi.


Serijal Shatter Me se sastoji iz tri knjige, Shatter Me, Unravel Me i Ignite Me i dve novele Destroy Me i Fracture Me, pisane iz ugla dva glavna muška lika i delo je autorke Tahereh Mafi. U prvoj knjizi upoznajemo Juliette, sedamnaestogodišnju devojku, zatvorenu u ludnici i zaboravljenu i odbačenu od strane svih. Svetom haraju bolesti, ljudi umiru, hrane je nedovoljno, priroda je gotovo uništena, ptice više ne lete i nebo je pogrešne boje, dok onim što je ostalo od društva upravlja tkz. Reestablishment. Juliette nije nikoga dodirnula, niti imala ljudski kontakt tačno 264 dana, a poslednji put kada je nekog dodirnula, zatvorena je za ubistvo i podvrgnuta testovima i ispitivanjima. Iznenada, u njenu ćeliju je ubačen mladić Adam, koji joj je naizgled poznat, što će pokrenuti čitav niz događaja, na kraju kojih će Juliette morati da donese konačnu odluku, da li da bude nečije oruđe ili ratnik.


Čitanje prve knjige Shatter Me je bilo pomalo zamorno iskustvo, imajući u vidu da priču pratimo iz prvog lica, odnosno ugla glavne junakinje, koja je gotovo tokom cele knjige bila izuzetno naporna, pa čak i za osobu, koja je duboko traumatizovana. Nije mi se svidela instant ljubav, romansa, koja prevazilazi vreme i prostor, delovala mi je usiljeno i nerealno, čak i za ovakvu vrstu knjiga, mislim, razumem da devojka ima problem sa fizičkim kontaktom, da je bila izolovana tokom celog svog života, ali mi je ta jačina emocija bila pomalo smešna, te sam jedva čekala da završim prvu knjigu. Takođe, smetalo mi je što nismo bolje upoznali svet u kome se priča odvija, autorka nam nije bliže objasnila šta se desilo sa društvom, kakvo mi poznajemo, niti je objasnila pravila ovog novog sveta u kojem se priča odvija, što je jako bitno za distopijske knjige, već je fokus isključivo bio na Adamu i Juliette, ali i na, može se reći, svojevrsnog negativca ove knjige, Warnera. I dok su prvo dvoje, kao što već rekoh, bili pomalo naporni za čitanje, dotle je Warner bio lik, koji me je i zainteresovao dovoljno, da nastavim da čitam dalje, jer sam već bila spojlovana da će njegova uloga u kasnijim delovima biti daleko značajnija i da će doći do neočekivanog karakternog razvoja glavnih likova. Da to nisam unapred znala, verovatno bih odustala od daljnjeg čitanja. Ono što bih istakla kao pozitivno u vezi prve knjige jeste izuzetno lep stil pisanja, poetičan i nesvakidašnji za žanr YA distopije. Precrtane rečenice su mi u početku i previše "bole" oči, ali sam se vremenom navikla, te one definitivno predstavljaju neobičan dodatak ovoj knjizi.

Druga knjiga Unravel Me je počela na sličan način, previše tinejdžerske drame i melodrame, mada smo, sa pozitivne strane, dobili nove, sporedne likove, s tim da je ideja u suštini "pozajmljena" iz X- Men franšize, znači definitivno nije nešto što nisam videla ranije, ali je ovu knjigu svakako osvežilo i dalo joj novu dimenziju. Međutim, onda se ponovo pojavio, meni omiljeni, lik iz prve knjige, što je pokrenulo radnju u neočekivanom pravcu, ali i doprinelo da lik Juliette posmatramo u jednom novom svetlu. Stil pisanja je i dalje održao kvalitet u smislu lepote izražavanja i opisa. Druga polovina knjige me je i najviše "uhvatila" i onda sam morala da istog trenutka ( dobro, možda je trajalo cele noći, ne želite da znate na šta sam ličila jutros kada sam završila sa čitanjem ) pročitam i treću knjigu Ignite Me, za koju mislim da je možda i najbolja u celom serijalu, što je svakako osveženje u odnosu na neke distopijske knjige, koje sam čitala, koje obično počnu snažno, a završe užasno ( hm, hm Divergent ). Juliette je kao glavni lik izuzetno napredovala, sazrela u snažnu i nezavisnu ličnost, jako mi se dopao njen odnos sa jednim od sporednih likova, kao dobrodošli comic relief i muško- žensko prijateljstvo, lišeno bilo kakvih dubljih osećanja, što uvek pozdravljam u knjigama. I ono što me je najviše oduševilo u ovoj knjizi, a što inače nemam priliku da viđam u YA knjigama jeste svojevrsno objašnjenje za onu, ranije pomenutu, instant ljubav, koje je bilo sasvim razumno i validno. Neki likovi su napravili totalni preokret u pogledu sopstvenog karaktera, što je bilo neobično, a ponegde i delovalo samo kao oruđe, kako bi se omogućila ljubavna priča, za koju su fanovi zdušno navijali, ali kako sam i ja jedna od njih, nije mi to previše smetalo, jer sam dopustila da me ponese površnost dela.

Samo finale je pomalo antklimatično, a glavni negativac nikada u potpunosti ne uspeva da se istakne i izdigne iznad jednodimenzionalnosti, međutim, kao što sam već napisala, u ovim knjigama fokus je na likovima, njihovom razvoju i pre svega, ljubavnoj priči. Pročitala sam i obe novele i mislim da one predstavljaju lep dodatak i poslasticu za one, kojima se serijal izuzetno dopao, kao neka vrsta bonusa, ali njihovim nečitanjem se svakako ništa ne gubi.

Zaključak: Ja volim da čitam ovakve knjige, tako da kada sam uspela da preguram prvu, ostale dve sam jednostavno "progutala", jer su bile jako zarazne i lake za čitanje, većina likova, sa izuzetkom jednog, su mi postali dopadljivi, jako mi se svidelo opovrgavanje celokupne ideje o instant ljubavi i karakterni razvoj glavne junakinje i nekako sam se prosto uplela u celokupnu romansu i vezala za pojedine likove, tako da mi je bilo žao kada je došao kraj. Dopao mi se autorkin stil i sigurno ću ubuduće pratiti njen rad. Na žalost, ako volite baš distopijske knjige, a romansa i sami likovi vas nimalo ne interesuju, moj savet je da ipak potražite nešto sa kompleksnijim zapletom i maštovitije oslikanim svetom budućnosti.





4 коментара:

  1. Čitaš mi misli :)
    Pomislih danas da li ćeš raditi prikaz kad eto tebe. Korice mi nisu dale mira, a sada, nakon prve rečenice tvoje recenzije mogu ih staviti na listu.

    Sjajan prikaz, iskren i bez spojlera.
    Hvala puno na tekstu <3
    Drago mi je što si našla interesantne booktube-re :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno. <3
      Mogu reći da je bilo i malo teško pisati o svim knjigama, a da opet ne pokvariš šta će se desiti sa pojedinim likovima, ali nikako nisam htela da pokvarim ugođaj nekom ko bi tek uzeo da čita.
      Trudim se da budem redovnija i da post ide ponedeljkom i četvrtkom, odnosno bar dva puta nedeljno. :D
      Hvala i tebi što si mi ih preporučila, totalno sam bila nesvesna čitave te sfere, a sad svaki dan dok vežbam pustim neku. :D

      Избриши
  2. Odličan post
    Dopada mi se kako si pretstavila knjige :)
    Lično volim YA žanr čitala sam i Igre gladi i Drugačiju, ovo zvuči interesantno mogla bih da istražim malo :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala timpuno.:-)
      Da, uopšte nisu loše knjige, mada su Igre gladi daleko bolje, upravo zbog kreativnijeg i bolje napravljenog svet.
      Dovergent sam čitala samo prvu knjigu, jer sam saznala šta se dešava na kraju i onda sam odustala.:-D

      Избриши