недеља, 8. октобар 2017.

5 saveta za blogovanje



Već dugo se premišljam da li da napišem post ove vrste, jer sam nekako mišljenja da nikoga zaista ne interesuju moji saveti po pitanju blogovanja, jer svako, ko želi, može da otvori blog i stvori svoj mali kutak u okviru kojeg će iznositi misli i utiske o različitim temama na način na koji želi. Ali eto, postoje neke stvari na koje sam ja počela da obraćam pažnju kod svog, ali i tuđih blogova, pa sam mislila da bih ono što sam naučila tokom ove četiri godine blogovanja mogla i da podelim sa vama. Ovo su neke stvari, kojih se ja danas pridržavam tokom blogovanja, naravno, ne znači da će tako ostati i ubuduće, jer sama draž blogovanja jeste i u menjanju i daljem napredovanju.



1. Tema bloga


Šta je to o čemu želite da pišete i po čemu bi se vaš blog mogao izdvojiti? Odabir teme za blog nije pitanje života ili smrti, uvek možete dodati ili oduzeti nešto. Ja sam najpre otvorila blog kao filmski, pa sam ga proširila na serije, a od pre godinu i po dana i na knjige, jer sam prosto želela da, na neki način, objedinim sva moja interesovanja. I to nisu jedine stvari, koje me zanimaju i kojima se bavim, ali jesu one, koje najčešće radim u slobodno vreme, pa upravo zbog toga mi pružaju i najviše materijala za pisanje. Lično, volim da čitam blogove, koji imaju jasne teme, kojima su posvećeni. Slabije čitam, takozvane, svaštare, kada neko malo piše o privatnom životu, pa o knjigama, pa o modi, šminci, kozmetici. Smatram da i ako obrađujete više tema, one bi trebalo da budu na neki način bliske ili povezane. Ukoliko još uvek ne znate za šta biste se opredelili uvek možete izabrati opciju lifestyle bloger, ali i tu bi trebalo da postoji neki red i jako je bitno da na blogu jasno naznačeno bude u kom delu pišete o putovanjima, ishrani, vežbanju ili slično, ali dobro, to već spada pod drugu tačku.

2. Izgled bloga


Izgled bloga je itekako bitan, a svi oni, koji vam kažu da nije, nisu u pravu, blago rečeno. Znam po sebi, itekako kada uđem na nečiji blog, me mogu odbiti prevelika ili premala slova, suviše tamna ili svetla pozadina, pretumbani i nepravilni redovi i rečenice, a tek kada je reč o pravopisnim i gramatičkim greškama, to se nikome ne dopada, a svi obraćamo pažnju. Da se razumemo, grešim i sama, još kako, ali se trudim, proveravam da li je ono što napišem ispravno, pa i ako me neko ispravi, zahvalim se i zapamtim za sledeći put da ne grešim više. Takođe, u mojim postovima nikada nećete videti smajlije ili bilo kakve druge emotikone, jer mi to deluje neozbiljno i na neki način, mi kvari sam izgled posta. Nego da se vratimo na temu izgleda, uvek sam za jednostavnost sa daškom personalizovanog. Ukoliko ne pišete blog samo za sebe, kada birate izgled vašeg bloga, morate razmišljati i o tome kakav utisak blog odaje pri prvoj poseti. Ja sam dugo imala temu, koja je bila mračna i turobna, ali je, takođe, imala i malog Čarlija Čaplina u dnu, a kako je blog bio filmski, mislila sam da to super odgovara, a da vas ne lažem, nekako sam se i emotivno vezala za temu. Kada sam počela da pišem o knjigama, najzad sam rešila i da je promenim, izabrala sam nešto svedeno, a opet dovoljno vibrantno da privuče pažnju. Obratila sam naročitu pažnju na odeljke, poput popularni postovi, jer sam želela da sa strane bude samo najbitnije, kako blog ne bi bio "zagušen". Naravno, linkovi ka svim vašim drugim medijima i društvenim mrežama su obavezni. U izgled bloga, svakako, spada i njegovo ime, međutim, ja sam ovde išla srcem, a nikako razumom, što i nije tako dobro, jer je možda bolje izabrati neko ime, koje je ujedno i originalno, a i oslikava oblast o kojoj pišete, ali svog imena se ne odričem. Još jedna stvar, obavezna je zaštita autorskih prava tekstova na blogu, ne kažem da će to bilo koga sprečiti da vaš tekst ukrade, ali opet, ovo je sigurnost više. Naravno, navođenje izvora fotografije se podrazumeva, osim ako nisu u pitanju vaše fotografije. Ja ne navodim izvor samo kada su u pitanju scene iz filmova i serija ili posteri, jer je to, uglavnom, deo promo materijala puštenog na internet radi reklamiranja filma ili serije. Još jedna stvar, lično, smatram da Google oglase treba izbeći, ružno deluju, naročito kada se potkrade neka reklama, koja nema nikakve veze sa vašim sadržajem, a ne donosi neku zaradu da bi se isplatilo.

3. Postovi


Ono zbog čega smo svi ovde, sami postovi. Izgled postova, kada je u pitanju gramatika, pravopis i sam stil teksta sam obradila u prethodnoj stavci, ovde će reči, pre svega, biti o sadržaju. Verovali ili ne, trebalo mi je četiri godine da dođem do današnjeg stila pisanja, naročito kada su u pitanju recenzije. Najpre sam se suviše fokusirala na sopstvena osećanja u vezi filma, potom sam previše analizirala radnju i gotovo prepričavala celokupan film, a sada su moje recenzije, uglavnom, bez ikakvih spojlera. Radnju prepričavam ukratko, bez detaljisanja, samo naglašavam ukoliko postoji sadržaj, koji bi nekoga mogao uznemiriti. Fokusiram se na elemente, poput dinamike radnje, kinematografije, glume, razvoja likova i njihov prikaz i muzike u filmu. Slično je i sa knjigama. Najlakše mi je da pišem o stvarima, koje mi se nisu naročito svidele i u pogledu kojih imam zamerke, dok pisanja o filmovima i serijama, koji su odlični i zaslužuju pažnju publike, ide daleko teže, jer ponekad pomislim da bih komotno ceo post mogla svesti na rečenicu- idite, gledajte i zahvalite mi kasnije. Trudim se da mi postovi budu sažeti, da se striktno držim teme uz po neku zanimljivost, da "skratim" tamo gde je potrebno, jer da se ne lažemo, kada je internet u pitanju, većini ljudi, pa i meni, opseg pažnje i njeno zadržavanje ume da bude prilično ograničeno i ponekad je teško koncentrisati se na "kilometarski" tekst. Pišem ovo i razmišljam kako ću samu sebe demantovati već ovim tekstom. Ali to je valjda u ljudskoj prirodi, da detaljišemo, jer osećamo da ovde imamo slobodu da se izrazimo, ali opet treba voditi računa i onima, koji čitaju. To ne znači da treba da potcenjujete inteligenciju svojih čitaoca, to nikako, ali ponekad je talenat upravo o tome da se što više kaže sa što manje reči. Na ovome i ja radim celog svog života.

4. Deljenje


Ili popularno nazvano "šerovanje". Čim ste kliknuli na ikonicu, koja vaš blog pušta u etar, znači da ipak želite da sa svetom podelite njegov sadržaj. To znači da morate vaš blog učiniti vidljivim. Moram reći da ni sama nisam baš zadovoljna ovom stavkom, jer sam ja pomalo lenja po ovom pitanju. Imam neki ustaljeni režim deljenja svojih postova od kojeg ne odstupam već skoro dve godine, a trebalo bi da se više aktiviram, čak razmišljam i da po prvi put na Facebook- u uplatim "bustovanje" nekih postova ( ako imate nekih iskustva u vezi sa tim, obavezno mi pišite u komentarima ), jer stranica posvećena mom blogu već neko vreme stagnira, a ja ne preduzimam ništa po tom pitanju. Elem, da se vratim na temu, pošto već kršim sopstvena pravila. Najbolje bi bilo da iskoristite svaku društvenu mrežu na kojoj ste za deljenje svojih postova, bio to Facebook, Instagram, Goodreads i slično. Ono što ja prvo uradim, čim objavim novi post, jeste šerovanje istog na zvaničnoj stranici bloga na Facebook- u, a zatim i u grupama, koje namenski okupljaju blogere i sve one, koji rado čitaju blogove. Takođe, ukoliko je reč o recenziji knjige, link ostavljam i u okviru svoje ocene na Goodreads- u, a post delim i na Instagramu, putem Instagram priče. Prosto je bitno da ljudi, koji vas prate, bilo gde, imaju u vidu da imate blog i da sa istim povezuju vaše ime i ličnost. Još jedan od načina na koji ćete vaš blog učiniti vidljivim, jeste komentarisanje postova drugih blogera. To ne znači da idete redom i ostavljate komentare tipa- divna si, super ti je blog, a post odličan, zaprati me ili evo link do mog bloga, a imala sam i one posebno bezobrazne, koji bi u komentaru ostavili samo link svog bloga, bez bar ćao. Takve automatski brišem, a verujem i svi drugi. Takođe, mada često objavim i takve, sasvim lako mogu da procenim ko mi je tek tako ostavio komentar, a da sam post nije ni pročitao, na primer, ako ja u uvodu već napišem u ovom postu neću spominjati filmove poput Hari Potera ili Gospodar prstenova, jer je to suviše očigledan izbor, a neko dođe i napiše mi -a gde je Hari Poter, jasno mi je koliko je sati. Najbolje bi bilo kada bi se povezali sa blogerima iz sopstvene niše, što naravno podrazumeva smislenu interakciju, a možete pratiti i grupe u kojima i ovako postujete, pa ukoliko je post o temi, koja vas interesuje, slobodno ostavite komentar, autoru teksta će sigurno biti drago, jer svi mi volimo bilo kakvu vrstu povratne reakcije. Možete i uraditi neki od tagova, koji kruže internetom, ali uvek navedite osobu od koje ste tag preuzeli, jer se to u svetu blogovanja, smatra osnovnom kulturom.

5. Iskrenost


Verovatno najbitnija stavka na ovoj listi. Znam da već zvuči otrcano i da to ponavljaju svi, bilo da imaju Instagram profil, You Tube kanal ili nešto treće, ali zaista je najbitnije da možete stati iza svake napisane reči. Bilo kakvo lažno predstavljanje svoje ličnosti ili pisanje o stvarima koje vas ne interesuju brzo će vas umoriti i ubiti svaku želju za blogovanjem, a upravo ta ljubav prema pisanju i jeste razlog zbog kojeg ste otvorili blog, zar ne? U okviru ove stavke, naročito bih se osvrnula na recenziranje. Mada to kod nas, koliko mi je poznato, nije obavezno, ja uvek navodim ukoliko sam neku knjigu dobila od pisca ili izdavača u zamenu za recenziju, odnosno ukoliko mi je knjiga poslata. U slučaju kada bi mi bilo plaćeno ( kamo lepe sreće ) da napišem recenziju neke knjige ili nešto o njoj, isto bih i to posebno naznačila. Naravno, u oba slučaja moja recenzija bi bila potpuno iskrena i to ni na koji način ne bi na nju uticalo, jer smatram da je ovaj blog u potpunosti moja svojina, u okviru koje mogu pisati apsolutno sve što poželim, dokle god je u granicama pristojnosti i normale, a ne nečiji poligon za reklamiranje. Ovu praksu sam usvojila gledajući Booktube i ne nameravam da je menjam. Ne morate i vi raditi isto, nije obavezno, ali meni je jako bitno da oni, koji me čitaju dobiju kompletnu sliku onoga o čemu pišem.

Nadam se da sam uspela da obuhvatim sve ono što čini jedno blogovanje, s tim da sam se ja možda malo više fokusirala na svoju sferu, a to je recenziranje filmova, serija i knjiga. Toliko od mene, nadam se da ću ovim postom podstaći i pomoći bar jednoj osobi prilikom pokretanja i pisanja bloga.

20 коментара:

  1. Odlične smernice. Vidi se da si se "pekla" u blogerskoj rerni :) Kako god, ja volim da čitam tvoje recenzije na sve teme jer ih, po meni, pišeš sažeto i jezikom razumljivim svima.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno na ovako divnom komentaru i naravno na čitanju. :)
      Zaista sam prošla kroz svakakve faze. :D

      Избриши
  2. Odlični saveti, ja sam početnik pa kada vidim naslov posta koji može da mi pomogne obavezno ga pročitam. Tako si jasno napisala suštinu, hvala ti na tome. Imaš prelep blog i jako lepo pišeš.

    Veliki pozdrav, Kristina ♥

    http://onlyforgirlsbykristina.blogspot.com/

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti najlepše, baš mi je drago da ti je post značio i naravno, na divnom komentaru i čitanju. ❤️

      Избриши
  3. Čupavi su svi počeci, pa tako i oni blogerski. Sad sam "vratila film" i ne verujem da će već 2 godine od mojih blogo-početaka. Gde je šokirani emoji na kompu? :D Elem, kao da je juče bilo.. Drago mi je što se dotakosmo i ove teme, jer mi zaista znači da vidim da će, nadam se i moja, nadam se trenutna faza, analize i preispitivanja proći.. Toliko me ponekad spopadne da dignem ruke (greška) od nekog prikaza ili teme na koju bi htela da razmenim s nekim mišljenje.
    Ja sam u poslednje vreme petljala s banerima postova, da bih izbegla iskušenje moleraja na blogu. :D Ali slažem se sa tobom po pitanju jednostavnosti izgleda. Smatram da minimalizmom i sami tekstovi dolaze do izražaja.
    Hvala na tekstu, uživala sam u čitanju. :*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Uvek, na početku ne znaš ni šta bi, ni gde bi, naročito ako nisi upućen u te neke dizajnerske stvari. Ja i dan danas ne znam kako se to konkretno kupuje domen, mada se nešto ni ne interesujem. :D
      Verujem ti, ja sam tokom leta već bila na rubu da odustanem, prosto nekada nema čovek volje ni da šeruje, ni da piše, niti da se uopšte bavi blogom.
      Ali ajde, nekako skupim volje, uglavnom kada pročitam ili odgledam nešto stvarno dobro i onda mi je drago da podelim.
      I mene prsti vrbe da čačkam, ali odolevam, jer se ove teme, koje sam ja koristila za blog, sada plaćaju. :D
      Hvala i tebi na čitanju. :*

      Избриши
  4. Super post mislim da će psoebno nekome ko počinje biti od koristi. Kada sam ja kretala pojma o blogovanju nisam imala bukvalno sve što sam naučila uglavnom sam godinama sama n učila i još uvek nisam došla do neke smernice koju želim, tražim se nakon skoro 3 godine realno :)
    Ja sam po pitanju promocije lenja, posebno s nerviram što je fb neophodan a ja ga baš ne volim, na instagramu story je OK dok kad vidim da neki kače i na "običnu" fotograffiju bude mi čudno to nemam naviku. Promocija na fb je super poebno ako hoćeš da ti blog čita više ljudi, međutim ja lično teško da bih je sebi uplatila pre svega jer obično ignorišem one reklame i promocijekako na instagramu tkao i na fb-u ali je korisno :)
    Super post :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, onako generalni su saveti, mislim šta drugo i reći, ali sam se trudila da prenesem subjektivni utisak i neka moja razmišljanja. Isto, ni ja još nisam sigurna kako to zaista treba da izgleda. :D
      Potpuno se slažem, baš sam to i naglasila u tekstu, ja fb koristim uglavnom za neke filmske vesti, koje pratim i stranice, inače ne bih provirila tamo. Mogla bih da pronađem još sto grupa da delim tekstove, ali me iskreno, mrzi. Volim da i dalje smatram ovo nekim mojim ušuškanim svetom. :D
      I ja kačim na instagram stori, nekako nemam naviku da namenski za blog slikam, više volim da imam zasebno slobodu. :D
      Ma ja sam mislila ono da uplatim promociju nekog posta, pa ako neko uđe, uđe, baš da vidim kako funkcioniše, mada ja to pričam već godinu dana, pa vidiš dokle je i to stiglo. :D
      Hvala. :*

      Избриши
  5. Ivana, ovo je bio sjajan tekst, sistematičan, veoma, VEOMA koristan i hvala ti mnogo na njemu.:) Svi saveti koje si podelila, tim pre što dolaze iz ličnog iskustva, verujem da mnogima od nas neizmerno znače, jer si se dotakla svih ključnih stavki koje čine blogovanje kao "zanat" koji, neko kraće, neko duže, uveliko "pečemo". Slažem se sa svim stavkama, zamerkama takođe, mislim da je najvažnije raščistiti sa samim sobom ŠTA zapravo želimo i očekujemo od bloga, kakvu poruku njime šaljemo, koju poentu sve to ima. I, naravno, šta nam je krajnji cilj.
    Blog vodim od 2010, ali moram priznati da još uvek periodično unosim brojne izmene, korak po korak, što sadržinske, što vizuelne. Danas sam svojom stranicom daleko zadovoljnija nego ranije, mada je daleko od perfekcije, međutim kako mi nikada cilj nisu bili zarada i ogroman broj čitalaca, kojima ću se na bilo koji način dodvoravati nauštrb svog stila, stava i tema koje me zanimaju, svesna sam da moja stranica neće biti ni mnogo posećena, ni poznata - ali ne marim previše.:) Jeste, tamna je, postovi predugi i mnogima dosadni/naporni, ali u odnosu na ono ranije i nevešte početke, vidim ogroman pomak i to mi daje motivaciju. To sam ja.:) Uvođenjem stalnih rubrika sve mi je znatno lakše, preglednije, a o napretku u stilu da ne pričam - danas me sramota kad pogledam prve tekstove od pre sedam godina, ali sam i ponosna što nisam odustala.:)
    Pišući isprva samo kad je bilo vremena, jer sam do 2014. bila student i nisam ni stizala, ni imala odakle da se posvetim blogu, tek sam od 2015. aktivirala stranicu u pravom smislu. Bila je to sreća u nesreći - vrativši se kući nakon mastera, bez posla, utehu i razonodu sam našla u pisanju, blogovanju, tako da mi je pomogao da ostanem "u formi". Za poslednje dve godine, objavila sam više i, rekla bih, kvalitetnije nego u prethodnih pet i neću lagati, najzaslužnija za to je, u međuvremenu stečena, baza stalnih čitalaca, društvo malo-ali odabrano. Da nije tebe, Kaće, Sare, Slave i ostalih devojaka koje takođe pišu, ništa od toga ne bi bilo ostvareno u toj meri i zato HVALA!:*
    Doduše, iako to dokazuje kako su čitaoci od presudnog značaja, jer sve dobija pravi smisao tek kada možeš da podeliš svoja "piskaranja" sa drugima, ja ne koristim društvene mreže, pa samim tim i nemam priliku za promociju svoje stranice, što mi je sigurno veći minus, ali, opet, nije strašno. Dok imam ideja i volje, a i podršku pravih ljudi, istrajavam.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Upravo, najbitnije je odmah u glavi razlučiti koji je cilj bloga, da li da se dođe do besplatnih stvari ili angažmana ili prosto želja da se podeli nešto što volimo.

      Apsolutno se slažem, baš zato sam na početku i naglasila da ja nisam merodavna, niti se to moje treba uzeti kao nešto što je istinito ili tačno, svako od nas radi kako oseća i želi i neophodno je zadržati svoj pečat i najbitnije upravo jeste da si ti ili ja zadovoljni onim što radimo, jer meni bez toga zaista ovo nema smisla. Bogami, ti si veteran. :D

      Hvala tebi i na tekstovima i na podsticaju, jer i meni znači naša mala grupica, jer utičemo jedni na druge da pišemo i napredujemo ( što mi je inače rečeno da je primećeno u domaćoj blogosferi :D ).

      Upravo tako, ja mogu reći da je meni daleko veća pasija instagram, prosto sam se našla u fotografisanju, ali ne odustajem ni od bloga, jer smatram da imam šta da kažem o temama o kojima pišem, pa kome se čita neka čita. Meni je ovo kao da vodim i neki svoj dnevnik knjiga i filmova, pa uvek mogu da se podsetim kako sam razmišljala u tom trenutku.

      Hvala tebi puno, kao i uvek, na komentaru, koji ne samo da je pohvalan, nego iznosi zaista mišljenje o onome što napišem i podstiče i mene samu na razmišljanje.

      Избриши
  6. Da dodam, greške u pravopisu i stilu (koje se razlikuju od onih u kucanju, odmah) me izluđuju, "bodu oči" i kao da me sapliću dok čitam, slično lošoj lekturi kod knjiga, ali sam primetila da postajem naporna i da ljudi loše reaguju na dobronamerne sugestije i ispravke, pa sam prestala. Smatram da je pedantnost i pažnja, a pre svega PISMENOST nešto što se podrazumeva kada pišemo blog, naročito sa temama iz kulture i umetnosti, o književnosti da ne pričam. Osećanje odgovornosti, ako izostane, samo podriva našu osnovnu nameru. Ne mogu ozbiljno da shvatim nekoga kome fali elementarne pismenosti i opšte informisanosti, a piše npr. recenziju ili društvenu kritiku. Njihov izbor, svakako, ali mnogo ih je samouverenih, nesvesnih...bukvalno SVAKO bloguje. Izluđuju me i oni "cico, mico, darlng, super ti je stranica, zaprati me!" komentari. Ignorišem ih i, srećom, nemam takvih mnogo, ali i nisu mi potrebni ljudi koji očito nisu ni pročitali moj tekst, a očekuju uzvratnu pažnju.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Što se mene tiče uvek me ispravi, meni je odmalena naša gramatika ran rana i za nju nikako nemam sluha i zato se duplo više trudim kada pišem i naravno, govorim, te sam oduvek ljudima oko sebe govorila da me slobodno isprave, jer jedino tako osoba može da nauči. Nije greh pogrešiti, ali jeste ne učiti iz svojih grešaka. :)

      Da, ja zaista ne umem da se tako obraćam, desi mi se da pročitam nečiji tekst i ne svidi mi se ili se ne slažem ( to je ono kada se apsolutno ne slažem i mislim da osoba nema blage o čemu priča :D ) i prosto ne želim ništa ni da napišem, jer nije na meni da obeshrabrim tu osobu, a opet ne želim da budem pritvorna.

      Svaki komentar, koji ostavim trudim se da bude sa smislom i sa poentom.

      Избриши
  7. Moram da kažem da su tvoj i Sandrin (Stsh book corner) blog od svih koje redovbno pratim zaista najpedantniji, najprecizniji i bez ijedne zamerke koju bih mogla da uputim. Sve je veoma, veoma brižljivo udešeno i to zaista cenim.:) Nije laskanje, nema razloga za tim - potpuno iskreno kažem.:*
    E, sad, ista stvar i sa mnom, obično post koji nema veze sa životom (kod drugih) ignorišem, ne upuštam se u komentare, sem ukoliko nije neko s kim se inače družim, a tada pošaljem privatnu poruku. Pa, sad, kako žele. Ja lično UVEK gledam da uvažim sugestiju, jer znam koliko sam i sama stalno učila i učim od dobronamerenih mentora, ljudi čija me ispravka ponekad posrami, ali istog trenutka je usvojim i gtledam da nikad ne ponovim grešku.
    Komunikacija sa čitaocima je takođe veoma bitna. Smatram da je najmanje što možemo da uradimo - odgovor na komentar, zahvalnost na pohvali, pominjanje ljudi od kojih smo nešto preuzeli, čuli, dobili ideju...to je osnovna kultura.:)
    I da, međusobno se podstičemo, što je najlepše od svega.:)
    Tvoj Instagram je jedan od retkih na koje bacim pogled, prelepe slike, imaju poseban pečat i prepoznatljivost, eto - ako do sada nisam to spomenula, da znaš.Samo napred!:)
    I da ne zaboravim, meni se mnogo dopadao raniji dizajn tvoje stranice, sa malim Čarlijem Čaplinom u uglu, baš je imao šarm prema preovladavajućoj temi, ali i promena je dobro došla, tako da mogu samo da kažem da je vizuelno i sadržinsko uživanje potpuno i usaglašeno.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala najlepše. :*
      Jao da znaš kako sam se od Čarlija teško odrekla, ja mislim da mi je trebalo godinu dana da presečem, veruj mi. :D
      Isto, ali moram da primetim, jer mi se nedavno desilo, da ljudi izgleda jako nervira ako kažeš da se trudiš u nečemu, pa ti onda oni bukvalno spočitavaju, eto meni je nedavno i to neprijatnim tonom, valjda, jer sam se uopšte usudila da delim savete o blogovovanju, natuknuto kako se usuđujem da pričam o bilo čemu, a na blogu mi pomešane latinica i ćirilica, pri čemu mi je sam blogger tako podešen, a meni se ne mili, a i nisam baš stručna da sve sad menja i pokvarim. Da je bar osoba uopšte pročitala post. Moja poenta, dobronamernu kritiku i sugestiju ću uvek prihvatiti, ako je normalno upućena i ako se ne tiče nečega što se meni subjektivno više sviđa.
      Jao hvala, znam da ti nemaš ig, pa mi itekako znači da pogledaš moje slike. :* Trudim se, mada sada čekam da malo požuti više priroda, nekada i samu sebe smorim sa slikama knjiga. :D

      Избриши
    2. Da naglasim kako su preimućstva kancelarijskog kompjutera čudo, za sada!:)))
      Da, isti problem sam imala i ja kada sam sklanjala sličice sa desne strane, ali sam zaista želela da svedem malo izgled bloga i pojednostavim ga, uz to i pustim da sami tekstovi govore o meni i interesovanjima koja gajim, bez dodatne transparentnosti!:)
      To sa ćirilicom i latinicom je i meni "problem", ali pošto je do Blogger-a, nije naša krivica i pusti te sitničare.:) Ljudi generalno ne vole kad im neko "soli pamet", koliko god bila vaspitana, dobronamerna i stručna, pa će u nedostatku argumenata tražiti "rupu u saksiji" poput tih tehničkih sitnica.
      Sviđa mi se što je kod tebe na slikama prisutan neki starinski šmek, koji ne umem da objasnim, nije klasično osvetljenje kao kod milion drugih (npr, sad skoro svi fotkaju knjige, hranu, piće na blistavo beloj pozadini i to zaista smara - upravo će biti tema kolumne za desetak dana), ali ti stvarno to radiš na svoj način i posebno volim kombinovanje sa slikama prirode, ove jesenje mi posebno divno deluju i uvek volim da ih pogledam.:) A knjige svakako volim da uporedim, jer imamo vrlo sličan ukus, a i kolekcije!

      Избриши
    3. Hehe odlično. :D
      Da, meni je to latinica i ćirilica smetalo na početku, ali prosto ne znam kako da ga podesim, jer se plašim da pokvarim ovaj izgled i trudim da se ne opterećujem, ali kada mi neko na konto ovog posta napiše ako već vodiš računa o izgledu bloga ne treba da mešaš ćirilicu i latinicu, mislim zaista. :D
      Hvala puno, ja jako volim tu neku rustičnost i shabby chic i upravo su mi takve fotografije inspiracija, meni je bela pozadina uglavnom maksinalno izgužvan čaršaf. :D
      To mi baš znači, jer se trudim da odolevam tome da mi profil budu samo knjige i jedva čekam da imam materijal za slike prirode, one zaista nisu nešto voljene kod mene, ali ih volim ja. :D
      Jedva čekam kolumnu. :D
      Inače, završavam Daleko od razuzdane gomile i obožavam je, ne znam zašto mi je trebalo toliko vremena, a volim Hardija. :D

      Избриши
    4. E, jedva čekam utiske, Sara i ja smo već pročitale i opredelile se, pa sad čekamo tebe i Kaću da vidimo ko vam je favorit od trojice udvarača.:)))
      Meni se knjiga svidela, ne koliko "Tesa2, definitivno više od "Džuda", ali svakako je manje mračna nego što to Hardi zna da bude, a o majstorskoj deskripciji da ne pričam, opisi prirode su prelepi....Uživaj!:)
      Ja završavam "Američke bogove"...i uopšte nisam oduševljena. Bledo.

      Избриши
    5. Ja sam gledala film, tako da kod mene nije nikada bilo spora da je to Gabrijel, još sam imala u glavi Matijasa dok sam čitala knjigu. :D
      E upravo mi se to najviše i svidelo, Hardi, koji zna da bude i duhovit i sarkastičan. :D
      Hvala. :*
      Jao ja nisam mogla da je pročitam, totalna nezainteresovanost za temu i likove sa moje strane.

      Избриши
  8. Slazem se sa tobom. Volim da citam ovakvu vrstu postova i vjerujem da ce pomoci dosta onima koji tek pocinju da se pojavljuju u blogosferi.

    Charming Coco

    ОдговориИзбриши