недеља, 18. септембар 2016.

Gradovi na papiru ( Paper Towns )- Džon Grin ( John Green )




"Gradovi od papira" je treći po redu roman popularnog američkog pisca i jutjubera, Džona Grina, verovatno najpoznatijeg, bar meni, po romanu "Krive su zvezde", po kojem je snimljen i istoimeni film. Reč je trenutno o najpopularnijem autoru za mlade na svetu, tako da sam najzad prelomila i odlučila da pročitam bar jednu njegovu knjigu, kako bih procenila o kakvom piscu je reč. "Gradovi od papira" je priča o Kventinu Džejkobsenu, koji čitav život posmatra svoju intrigantnu i živahnu susetkinju Margo Rot Spigelman kako odlazi na još jednu od svojih misterioznih avantura, sve dok jedne noći Margo ne pokuca na Kventinov prozor, usred noći i ne odluči da ga povede sa sobom u osvetničku akciju. Međutim, nakon ove nezaboravne i savršene noći, bar za Kventina, Margo nestaje, kao i puno puta do sada. Njeni roditelji odlučuju da je prepuste sopstvenoj sudbini, dok Kventin sve svoje vreme posvećuje u potrazi za tragovima, koje je Margo ostavila za sobom i njihovom tumačenju, kako bi otkrio šta se sa njom desilo i kuda je otišla.


Najpre sam čula da je po romanu "Gradovi na papiru" snimljen film, koji sam pokušala i da pogledam, ali sam odustala već posle dvadesetog minuta, što se kod mene zaista retko dešava. Mislila sam da će roman biti daleko zanimljiviji od filma, kako to najčešće i biva. Na samom početku, priznajem, knjiga je uspela da mi privuče pažnju. Mada su mi opisi Margo kao izuzetno posebne osobe, sa njenom filozofijom i čitavim buntovničkim načinom života, delovali isforsirano, a pomalo i licemerno, te kao tipična manic pixie dream girl, ipak bila sam rešena da knjizi, a i samom liku, dam šansu da me iznenadi. Doduše, čitava ideja oko papirnih gradova i ljudi mi je bila užasno pretenciozna u samom startu kada se stavi u kontekst privilegija, koje uživaju tinejdžeri u ovoj knjizi, a naročito kada se uopšteno pogleda konzumerizam američkog društva, prosto me je iritirala drskost sa kojom jedna tinejdžerka potcenjivački komentariše, da ne kažem osuđuje, tuđe života. Ni sama nisam neko ko voli da je ukalupljen, ali nisam ni neko ko će sebe smatrati specijalnim samo iz razloga, jer ne radim stvari, koje rade druge ljudi, niti ću imati predrasude prema onima, kojima odgovara, da tako kažem, "normalan" način života. Može se reći da sam odmah "provalila" u kom će pravcu teći ova knjiga, ali sama misterija oko nestanka Margo me je dovoljno zainteresovala da nastavim sa čitanjem.

Osim što mi je sama Margo u startu bila antipatična, vremenom je to počeo da biva i Kventin, kako smo sve vreme provodili u njegovoj glavi, a njegove misli su se uglavnom svodile na opsednutost Margo i pitanjem šta bi ona učinila. što je počinjalo da biva iritantno. Sporedni likovi, poput Kventinovih drugara su ostavili na mene površan utisak, jer su prilično jednodimenzionalni, stereotipni i služili su samo da povremeno skrenu fokus radnje sa potrage za Margo i da dozovu Kventina pameti, na čemu sam im neizmerno bila zahvalna, te su jedino pružili po koji trenutak prostog humora, jer ih apsolutno ništa drugo nije isticalo, sem bizarnog detalja da roditelji jednog od njih skupljaju crnačke Deda Mrazove, Sve vreme čitanja sam imala misao u glavi o tome koliko mi svi likovi u ovoj knjizi deluju nerealno, prosto nisam mogla da zamislim da neko može da se u stvarnom životu ponaša tako ili da izgovara te stvari i inače ne podnosim kada autor piše tinejdžerske likove tako da se oni ponašaju i govore kao tridesetogodišnjaci. Treba li da napomenem da nikada nisam bila ljubitelj serije Dawson`s Creek, gledala sam samo zbog Pejsija. Potpuno mi je jasna poenta knjige i čitava ideja, koju je Grin želeo da "proturi", o tome kako često idealizujemo osobe, koje volimo ili nam se bar sviđaju, umesto da spoznamo njihovu pravu personu, mi žudimo za veštačkom tvorevinom, koja postoji samo u našim glavama, da je Margo za Kventina poput belog kita iz romana "Mobi Dik", nešto neuhvatljivo, za čim traga i žudi čitavog svog života i tako dalje, ali mi se nimalo nije dopao način egzekucije, jer se autor toliko upinjao u nameri da svoje likove učini specijalnim, ubacujući silne metafore i klišee, poput slušanja alternativne muzike i čitanja opskurne poezije, da je na kraju od njih napravio upravo one ljude na papiru, kojih se naši likovi groze, osobe takođe zarobljene, ali u svojoj potrebi da budu posebni.

Kako sam želela da znam famozan razlog nestanka ove devojke, uprkos revoltiranošću likovima i generalnom filozofijom knjige, nisam mogla da prestanem da čitam, jer sam se nadala da će krajnje objašnjenje imati neke iskupljujuće kvalitete. Međutim, to se nije desilo, jer je kraj bio potpuno razočaranje i samo je još više istakao negativne osobine naše glavne junakinje, koje sam naslućivala još na početku. Nadala sam se da će nam autor pružiti neku snažniju motivaciju, koja stoji iza postupaka Margo od jednostavne spoznaje surove i neumitne prolaznosti života do koje je došla u najranijem detinjstvu. To, bar meni, opet nije objasnilo odakle kod Margo tolika frustriranost lažnim sjajem predgrađa da bi je nateralo da postupa sa tolikom krajnošću i isključivošću. Ne znam, možda sam ja otišla u neku nepotrebnu, dublju analizu ovog dela, koja je, sasvim moguće, i pogrešno, ali prosto me je sve ovo što sam prethodno napisala negde "kljucalo" u malom mozgu, tokom čitanja. Sama knjiga je bila prilično lagana za čitanje, kada se nije bavila forsiranjem dubokoumnih misli, u nekim trenucima i zanimljiva kada se celo društvo uključilo u potragu, ali celokupno, na mene je ovaj roman ostavio prilično bled utisak. U svom srcu zaista imam posebno mesto za tinejdžerske knjige, koje se bave odrastanjem i sazrevanjem, te spoznajom života i jako volim da ih čitam, ali "Gradovi od papira" mi se nije naročito svidela. Jesam je pročitala u jednom dahu, ali samo zato, jer sam se nadala da će kraj vredeti truda.

Knjigu je na naš jezik preveo i izdao Urban Reads.



Zaključak: Možda je kod mene došlo do zasićenja čitanja knjiga u kojem je jedan od glavnih likova užasno poseban i otprilike "veći od života" i tu mudrost zatim prenosi na osobe oko sebe, ali prosto nisam mogla da se složim sa demagogijom ovog pisca, možda bi me njegova filozofija zadivila da sam mnogo mlađa. Ono što je pozitivno je da je knjiga prilično lagana, brzo se čita, a neki delovi zaista podstiču na razmišljanje, čim sam pristupila analizi sa takvom ozbiljnošću znači da je na mene ipak ostavila određeni utisak. Kako mi se čini da slične obrasce Džon Grin ponavlja i u drugim svojim knjigama, ne verujem da ću svesno potražiti da pročitam još nešto od ovog autora.

Da li ste vi čitali "Gradove na papiru" ili neku drugu knjigu Džona Grina i možda imate drugačiji utisak od mene? Pišite u komentarima svoje utiske.



16 коментара:

  1. Uf, tek sad videh da nisam ušla preko svog naloga.

    Meni se knjiga svidela, sa izuzetkom lika Kventina, isforsiranosti i nedovršenosti završetka, o čemu sam već pisala na "Goodreads"-u i u komentarima. Slažem se sa svakom tvojom zamerkom i apsolutno sve pobrojano stoji, s tim što je meni prijala verovatno iz sledećeg, jednostavnog razloga: nisam imala velika očekivanja. Zapravo, može se reći da nisam imala nikakva očekivanja. Daleko od toga da potcenjujem tinejdž-literaturu, ali s obzirom da sam se tek nedavno susrela sa ovim žanrom i njegovim najpopularnijim predstavnikom, već to što su moje predrasude iole otklonjene, a zauzvrat dobijeno više od očekivanog, bilo mi je dovoljno.
    Roman sam pročitala brzo, filmičan je, zabavio me i opustio. Ima elitizma, ima nelogičnosti, ali ništa više nego u tinejdž-filmovima koje Amerikanci plasiraju. Naprosto, nema tu nekih "dubioza" i koliko god Grin postavio dobru zamisao, previše je očekivati od ovakvih knjiga bogzna kakvo otkrovenje. :)
    Film ne planiram da gledam, nervira me Kara Delevinj.
    I, da, Vitman je daleko od opskurnog pesnika, štaviše, on Amerikancima dođe nešto kao nama Dučić, "svi" ga tu i tamo citiraju, al niko zapravo ne čita, isto važi za "Mobi Dik". :)

    Uglavnom, odličan prikaz, detaljan i precizan, mnogo mi se dopao tekst!:)))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Haha sviđa mi se usporedba, ja sam više mislila na način kako oni pesnike prikazuju opskurnim i mračnim generalno u tinedjž knjigama i filmovima, ko čita poeziju odmah je poseban, inteligentan, specijalan, ali na granici turobnosti i depresije, dok kod nas niko se ne bi osvrnuo da kažeš da čitaš pesme. :D
      Verovatno sam se pogrešno "odrazila" što bi rekle naše estradne ličnosti. :D
      Ja sam neko ko voli da čita knjige namenjene svim uzrastima i stvarno većinu vremena kriticizam pokušavam da podesim prema žanru, ali ne popuštam previše. :D
      Nekako sam mišljenja da knjiga mora biti kvalitetna, ma za koju ciljnu publiku bila, a po meni, zaista ima mnogo boljih pisaca YA savremenih knjiga od Džona Grina, bar na osnovu onoga što sam videla u ovoj knjizi. I zato verovatno imam problem, jer svakoj pristupim sa određenim očekivanjima. :D
      Hvala ti puno, drago mi je da si probila led i našla nešto da ti se svidelo u ovom žanru, uvek treba probati, zašto da ne. :)))
      Ako naiđeš pročitaj Perks of Being a Wallflower, jako me zanima tvoj mišljenje. :)

      Избриши
    2. E, da, shvatila sam i slažem se - a to "inteligentno" prikazivanje zapravo posebno iritira jer je nekako očigledno poza. :)
      Potpuno te razumem, isto je i kod mene, ali ne vredi, nekako mi ta lestvica kriterijuma ipak stoji podešena tako da "ozbiljnoj" književnosti (gde svrstavam i dečju, ako su klasici u pitanju) nekako teže opraštam, dok zabavnoj literaturi mogu da "progledam kroz prste" jer računam da joj pretenzije ionako nisu mnogo dalekosežne. Tada zaista svašta zanemarim, barem u prvom čitanju, a u koris utiska.
      "Prednosti jednog marginalca", kako nađoh da su preveli, imam već poduže vreme na listi - a sada definitivno ostaje tu :), posebno jer sam zahvaljujući tvojim preporukama već izdvojila više romana za čitanje čim prođu ispiti. Jedva čekam. :) Meni, recimo, od te "ozbiljne YA" literature pada na pamet "Samoubistvo nevinosti", tj. "Virgin suicides" po kome je snimljen film Sofije Kopole, veoma dobar roman.

      Избриши
    3. Uf godinama već hoću da pročitam knjigu, jer mi se film jako svideo, ali mi je bio nekako nedorečen. Da, uvek zaboravim kako su je naši preveli, jako dobra knjiga, iako možda malo previše nabacanih teških tema, ali ima tu neku atmosferu odrastanja i sazrevanja, koja je spontanija nego kod Grina. Kad pročitaš, obavezno javi utiske.
      Ćuti i ja obigravam oko Laži Lokamore, najviše zbog tebe i jedne moje omiljene jutjuberke, sve hoću neću da kupim, jer sam bila odlučila da knjigu ne kupujem dok je ne pročitam i pomislim da je želim u biblioteci. :D Baš su preterali sa cenama. Danas gledam u marketu štand knjige Ispovest iz zatvora neke žene iz one grupe Pink Panter, 800 dinara, Maestra, isto, ko odlučuje da se takve stvari izdaju, meni stvarno nije jasno.

      Избриши
  2. Odličan post ja sam gledala samo film i kao neko kome je Kara Devinj strašno antipatična nisam ni supela do kraja da ga završim :
    "došlo do zasićenja čitanja knjiga u kojem je jedan od glavnih likova užasno poseban i otprilike "veći od života" i tu mudrost zatim prenosi na osobe oko sebe"
    Ovo je i moj veliki problem sa likovima, draža mi je jednakost, pisaću o Džejn Ejr u nedelju i tom velikom problemu nje kao nekog ko nema mane a svi ostali su po malo stoke :)
    Ja ne volim Džona Grina, ne volim ni njegove zvezde (koje sam čitala i kao neko ko se lečio od sličnih bolesti mrzela), on mi je kao Sparks part 2 sa manje patetike :) Hvala ti za recenziju da ako naiđem na nju preskočim je 💗

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala tebi puno na komentaru. <3
      Da, mrzim kada su likovi u tom fazonu, nekako mogu i da oprostim ako ih autor iskupi na kraju, a kod Margo i Kventina nije bilo baš ništa iskupljivo.
      Eto, hvala i tebi, da znam da preskočim Krive su zvezde, a sve sam nešto bilo u iskušenju. :D

      Избриши
  3. Slažem se sa recenzijom od prvog do poslednjeg slova. :)Iako sam uvek skeptična prema knjigama i piscima koji su mega popularni Grinu sam dala šansu čak 2 puta, ali ne vredi. Ako si možda planirala da čitaš "U potrazi za Aljaskom" - nemoj trošiti vreme knjiga je sa manjim modifikacijama ista kao "Gradovi na papiru". Film nisam htela da gledam dok ne pročitam knjigu, međutim preskočiću ga. Margo sam još u početku otpisala kao lik, suviše mi je bitchy bez ikakvog pokrića - tipična jadna mala bogatašica i attention whore. Kventin mi je tokom knjige sve više i više išao na živce, u početku je i meni bila interesanta avantura, ali njegova opsednutost devojkom koja mu više nije drugarica od ranog detinjstva (ako se dobro sećam kasnije se nisu družili ni u školi ni ovako), mi je toliko nezrela (lik je maturant, prestar je za takve gluposti). Jedino mi je bila interesantna ideja tih fiktivnih gradova na mapama, ali je priča stavljena u kontekst potrage za Margo, tako da je kasnije postala besmislena iako je mogla da bude dobro iskorišćena. I ta "posebnost" i tinejdžerska neprilagođenost koja se toliko forsira je toliko puta prežvakana još od "Lovca u žitu". Jedna stvar mi je tokom čitanja romana baš bola oči, a to je prevod: par puta sam pročitala da se "Kventin osetio raspižđenim",(pretpostavljam da znači ljutito, besno), ali takav izraz u srpskom jeziku nisam našla, a obzirom da je knjiga namenjena pre svega mlađoj publici, ipak treba paziti na takve stvari, jer to ipak nije pravilan način izražavnja. Mislim da sam videla još par takvih bisera, ali mi sad knjiga nije pri ruci.
    Pomenula si i "The Perks of Being a Wallflower", iako mi je bila bolja od Gradova isto mi je ostavila meh utisak (inače ovde mi je slučaj film bolji od knjige). Na tako malom broju stranica ubačeno toliko mnogo ozbiljnih problema i to samo nabacanih - ne nikako. Čarli mi je dosta nerealan lik (iako je opisan kao "marginalac" odmah prvog dana srednje škole posataje najbolji prijatelj sa najkul likovima sa završne godine - kako da ne). Takođe je iritantan (rasplače se zbog svake sitnice)iako mislim da to nije posledica onoga što mu se desilo - kroz knjigu se u jednoj rečenici pominje da je imao poteškoća u razvoju. Odmah sam ukapirala ko je negativno obeležio Čarlija, ali mi je i cela ta situacija nekako nerealna - da ne spojlujem, na zadnjih par stranica je spomenut koren problema i mnogi ljudi su prevideli šta se stvarno desilo, pa nisu ni razumeli roman. Sam kraj romana mi je nekako nedovršen - imam utisak da Čarli i dalje nije načisto sa tim šta mu se desilo i da je ostao na nivou deteta od 7 godina,a roditelji nisu zainteresovani da mu pomognu. Kao što sam već rekla dobra ideja, ali loša realizacija, da ne pominjem kako je kriminalan opis na poleđini našeg izdanja - feelgood knjiga.
    Izvini što sam te udavila dugim komentarom, obožavam tvoje recenzije. :-D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jao da znaš da sam čula to za Potraga za Aljaskom, da je bukvalno ista. :D
      Bukvalno, znači imamo apsolutno isto mišljenje, klimam glavom dok čitam tvoj komentar. Sve vreme mi je bilo u glavi reč- pretenciozno. E da znaš da sam i ja kod prevoda primetila par stvari, ali na to se više i ne obazirem, kakve sve bisere čitam u poslednje vreme i to kod svih izdavača.
      Izvini, da li si ti ja? Gotovo istu sam recenziju za Perks of Being of Wallflower ostavila na goodreads- u, svidela mi se knjiga, ali suviše toga "ugurano" u jedan roman, ja sam prvo gledala film, koji je i meni bolji od knjige, mada mi je i on imao par problema, pa sam skapirala u čemu je fora, ali u knjizi jeste bilo ostavljeno tako da ne možeš baš da zaključiš šta se stvarno desilo. Nego, imam utisak da svi pisci, koji pišu savremene knjige za mlade pišu slično, obavezno ubace i despresiju, anksioznost, neki oblik nasilja i na sve to kraj, koji je nedokučiv, valjda da im knjige deluju dubokoumno. Uopšte ne mogu da se setim nijedne, koja je uspela da ne skrene u krajnost ili da bude toliko lagana da je stupidna ili da ne zapadne u melodramatičnost. Gde si me udavila, hvala ti puno na ovakvom komentaru i na čitanju, samo ti piši. :))))

      Избриши
    2. Ha ha možda jesmo ista osoba, zato što great minds think alike. :) Stalno odlažem otvaranje profila na Goodreads-u, navikla sam da sve zapisujem u jednoj svesci, međutim bilo bi mi lakše da to sve imam u elektronskom obliku. I ja sam stekla utisak da kada pisci vide da neka fora pali onda to stalno ponavljaju + još ako upadne film eto instant uspeha (mislim da Grina ovde niko nije ni čitao dok nije izašao film "Krive su zvezde"). Što je najgore klinci se pale na takve stvari, imam jednog dečaka u komšiluku koji je u fazonu "Čarli ovo, Čarli ono", mislim se ne bio ti u njegovoj koži to su strašne stvari. U pravu si za ovo da ubacuju u knjige gomilu depresije i anksioznosti, sve knjge kao da šalju neki vajb "sve je dosadno, život nema smisla, svi ćemo umreti...). Svi su likovi pravljeni na isti kalup, beli, imućni, dobri đaci sa šansama za dobre koledže, posebni (sa prezirom gledaju na "obične" ljude iako su i oni možda tim "običnim" ljudima u stvari obični), samo eto od cele škole 2 klinca ih popreko gledaju i najpopularnija ženska ih ne primećuje. Ne kažem da tinejdžeri u svom najosetljivijem periodu nemaju stvarne probleme i razne misli, ali opet malo razonode ne bi škodilo.
      Ne znam da li ova knjiga može da se svrsta u YA žanr, sigurno si gledala film - The Virgin Suicides (kod nas je izdala Booka pod nazivom Samoubistvo nevinosti, njihovi prevodi su inače odlični). Ne razlikuje se puno od filma, meni je bila zanimljiva, brzo se čita, ali isto tako nema neki definisan kraj već je čitaocu ostavljeno da sam izvede zaključke. U principu sve ostavljaju taj neki bittersweet utisak.
      Jedan je Hari, planiram oko praznika da ponovo pročitam sve knjige. :-D

      Избриши
    3. Naravno hehe. :D
      Ja sam ga otvorila pre par godina, međutim tek sam aktivnija od pre par meseci i zaista je super stvar, neki ljudi su toliko duhoviti u svojim komentarima da nekada čitam i smejem se sama sa sobom, imam fetiš da čitam samo negativne recenzije, čak i knjiga, koje ja volim, te su mi najzanimljivije. :D
      O da, bukvalno je u poslednje vreme svaka teen knjiga, koju čitam takva white, blond girls problems. :D
      Baš mi je i Isidora gore preporučila, gledala sam film, isto mi je nekako sve visilo u vazduhu, doduše mislila sam da je to do Sofije. Ako naiđem, obavezno čitam, deluje mi čudnjikavo, a takve volim. Mada nekada mi bude preko glave tolike količine filozofije i beznađa u knjigama za mlade, mene je od Lovca u žitu prvu put zabolela glava kada sma čitala, samo od nje i Čekajući Godoa sam dobila migrenu. :D
      Ah Hari, sve me mami, ne znam da li pre da čitam ili gledam filmove ili lepo simultano. :D

      Избриши
  4. Evo i mene.
    Recenzija je kao i uvek iskrena, što mnogo cenim.
    Ja sam čitala famozne Zvezde dok su bile u jeku svoje filmske slave. Grin uvuče u priču, ali ti kasnije likovi toliko dignu pritisak da zažališ što ti je knjiga uopšte u rukama.
    Slažem se da je tinejdž šablon danas uvek isti, svi hvataju publiku na melodramatičnost i na pleća svojih likova svale probleme s kojima se ni odrasli ne nose najbolje, na posletku to sve zaista stvori pretenzioznu i izforsiranu sliku. Silom Boga svi mladi su nečim prokleti, bilo da je to dar, boljka ili prosto lični stav.
    Ispostavi se samo jedno, svi ti autori su Koeljo i Muso, žive od slave prvog romana presipajući iz šupljeg u prazno.

    Hvala ti na tekstu. <3

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Haha meni je to i dobro došlo, jer imam inače nizak pritisak, zato ja i čitam ovakve knjige, deluju povoljno zdravstveno na mene. :D
      Deluje mi iz tvog opisa da je Čudo svakako drugačija i jedva čekam da je se dokopam, čim naletim, uzimam da čitam.
      Prosto mi tada ti likovi ne deluju realno.
      Hvala tebi puno na čitanju i komentaru. <3

      Избриши
  5. pogledala sam film, nažalost do kraja :D
    veću glupost dugo nisam pogledala.. Mislila sam da je knjiga kvalitetnija, vjerujem da ima većih kvaliteta nego film, no ovo što sam kod tebe pročitala ne odksače daleko. Užasno iritantni glavni likovi :D
    Prijateljica me bila pitala o čemu se radi u filmu, ja sam joj odgovorila - O NIČEMU.. kao i tebe rijetko koji film me ostavi toliko nezainteresiranom :D Možda smo stvarno prerasle ovakve priče i likove xD

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hehe moguće, moguće mada šta ću i dalje volim da ih gledam, a i čitam, sve se nadam neko će nešto dobro da iznedri. :D

      Избриши
  6. Веома лепо написано!
    Прочитала сам ову књигу и такође ме је веома, веома разочарала. Осим пар цитата, апсолутно ништа друго ми се не свиђа. Иако, по мом мишљењу је Аљаска неупоредива са овом књигом и то позитивно. Мислим да је Аљаска, његова прва издата књига(можда грешим), и да се ту "исцрпео" и да након самог успеха који му је она донела је остао у том неком "калупу". Углавном, мислим да Аљаску вреди прочитати. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala.😊
      Baš sam sada pogledala izgleda da mu jeste "U potrazi za Aljaskom" prva knjiga ili je bar pisana pre ove, međutim čula sam da su jako slične, a meni se iskreno njegov stil pisanja, a naročito teme, koje bira, baš ne dopadaju, ali ako naletim možda pružim šansu.
      Hvala ti na utiscima.😊

      Избриши