недеља, 20. новембар 2016.

Stanarka napuštenog zamka ( The Tenant of the Wildwell Hall )- En Bronte ( Anne Brontë )




U novembru mesecu sam se dogovorila sa Isidorom, Sarom i Katarinom da zajedno čitamo "Stanarku napuštenog zamka" En Bronte, koju sam kupila u divnom, tvrdom povezu na ovogodišnjem Sajmu Knjiga u izdanju Vulkana. Kako je ovo bio, ko zna koji, put po redu da čitam ovu knjigu, nisam planirala da o njoj napišem bilo šta, jer imam tendeciju da recenziram samo novije knjige, koje prvi put čitam, kako bih prenela sveže utiske i dojam, ali  mišljenja sam da jedna ovakva knjiga, ipak zaslužuje da se o njoj napiše par rečenica, u nadi da će možda kod nekog, ko nije imao priliku da se susretne sa delom jedne od manje poznatih sestara Bronte, probuditi želju za čitanjem istog. Upravo zbog njih, ću se truditi da ne odam previše od zapleta knjige, pa makar i samo jednom čitaocu omogućila taj elemenat iznenađenja, koji ova knjiga pruža, a koji sam ja iskusila čitajući je, po prvi put, pre toliko godina. 



Na samom početku knjige upoznajemo se sa markantnim Gilbertom Markamom, mladim zemljoposednikom i lokalnim kicošem, koji je posvećen vođenju imanja, koje mu je u nasledstvo ostavio njegov otac i na kom živi sa svojim mlađim bratom Fergusom i sestrom Rouz, te majkom, starijom udovicom. Gilbert, osim što rukovodi svim privrednim poslovima, najveći deo vremena provodi udvarajući se kćerki lokalnog pastora, vrcavoj i naizgled šarmantnoj, Elajzi Milvord. Učmalost ove male sredine biće poremećena dolaskom nove stanarke oronulog zamka Vajldfel, misteriozne udovice gospođe Grejam, koja zamak nastanjuje u društvu svog sinčića i stare služavke. Naravno, svi su vrlo znatiželjni da otkriju što više o ovoj gospođi, uprkos njenoj usamljeničkoj osobenosti i tendenciji da se ne kreće suviše među ljudima. Međutim, početna naklonost i prijateljstvo, brzo prerastaju u talas nezadovoljstva, potkrepljen otrovnim glasinama i tračevima o odsustvu čestitosti i morala mlade udovice.

Tako mi je drago što i ovo izdanje knjige, koje ja posedujem, ne sadrži detaljniji sinopsis od ovog, koji sam ja ukratko napisala. Zaista bi bila šteta pokvariti nekom, ko se nije ranije susreo sa ovom knjigom, iskustvo čitanja i otkrivanje misterije ko je u stvari gospođa Grejam i objašnjenja razloga njenog ponašanja. En Bronte je vrlo često, sasvim nepravedno, zapostavljena u korist svojih sestara, naročito Šarlot. Možda se ova knjiga ne može uporediti sa monumentalnošću "Džejn Ejr" i planetarnom popularnošću iste, ali po meni, predstavlja možda još značajnije delo, svakako revolucionarnije, uzimajući u obzir socijalne teme, koje En obrađuje u knjizi. Možda bi neki rekli da ona to ne čini izravno, krijući se iza formata pisama i dnevnika, njena hrabrost da se uhvati u koštac sa nečim, što je itekako aktuelno u današnjem društvu i što će verovatno biti aktuelno dok god ljudi imaju porive i emocije, po meni, njena hrabrost je neosporna, kao i presedan, koji je ova knjiga, naročito u to vreme, napravila, ne samo u svetu književnosti, već u čitavom tadašnjem viktorijanskom društvu. Takođe, jako sam srećna što sam imala priliku da u ovom izdanju pročitam Predgovor same autorke, naravno, pod pseudonimom Akton Bel, gde iznosi jako zanimljiva, a nadasve tačna zapažanja u pogledu kritičkog osvrta na podelu čitalačke publike na mušku i žensku. Inspirisana iskustvom iz sopstvene porodice, En je uspela verno da prikaže dramatičnu interakciju svojih likova, te unutrašnja psihološka i emotivna previranja istih, a da roman ne pati od previše "praznog hoda" i suviše opštirnih dijaloga ili monologa, te nepotrebno detaljnih opisa, koji su možda karakteristični za dosta klasika iz 19. veka.

Jako zanimljiv roman, koji predstavlja prekretnicu u načinu na koji su ženski likovi tretirani i često izražava suptilno, a negde i sasvim izravno, neslaganje sa povlašćenošću muških pripadnika populacije i prednosti, koja im je data u opštem poretku stvari. Opet, to ne znači da je ovo knjiga isključivo za žene, jer znam da bi i sama autorka sa negodovanjem gledala na takvu konstataciju. Ovo je izuzetno dobro napisan roman, netipičnog narativnog stila, za svakog ljubitelja kvalitetno skrojene priče, a naročito maestralno kreiranih likova i, meni, sigurno jedna od omiljenih knjiga, koje su sestre Bronte napisale, koju cenim sve više sa svakim čitanjem. "Stanarka napuštenog zamka" je knjiga, koja zaslužuje daleko veće priznanje i prepoznatljivost, tako da, ukoliko kojim slučajem niste pročitali ovu odličnu knjigu, apelujem da to učinite što pre, naročito ukoliko ste ljubitelj klasične engleske književnosti. Možda će neke "iritirati" autorkin glas i iznošenje njenih, za mnoge sigurno suviše, rigidnih i čvrstih moralnih stavova kroz glavni lik Helen, ali meni to nije smetalo, jer osim što delim autorkinu doktrinu, celu knjigu sam posmatrala u kontekstu njenog života i porodične situacije, te mi je ova knjiga bila tako neobično brutalno iskrena, nasuprot romantičnom duhu i znatno blažem komentarisanju društvenog stanja u romanima Džejn Ostin, koji su mi u tom periodu bili omiljeni.



Zaključak: Klasik vredan vašeg vremena, ukoliko ste ljubitelj engleske književnosti, pa čak i ako niste, samo zbog kontraverze, koju je knjiga svojevremeno izazvala, svakako bi trebalo da se nađe na vašoj listi pročitanih dela. 

9 коментара:

  1. Sjajna recenzija Ivana ja knjigu već jako vgolim i ako još do kraja nisam pročitala, posenmo uživam u Heleninom dnevniku koji mi je jako značajan jer je objašnjava, toliko mi je divno da ne želim da se završi. Upravu si što si na kraju napisla nisam do kraja ni pročitala ali ovo zaista je klasik vredan čitanja ♡

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno.😘
      Jao baš mi je drago da ti se dopada i da uživaš, ja sam pokušala da gustiram, ali nema šanse.😆
      Jedva čekam da čitam recenziju na blogu, nadam se da će biti.❤

      Избриши
  2. a damn.... ovdje u Sloveniji nemam izbor kakav sam imala tamo, a slovenacki ne znam dobro da citam na njivhovom jeziku :(, uglavnom lista knjiga koja bi da citam samo se produžava valdja stignem sve iscitat za ovog zivota haha

    a za autorku bloga jedno <3

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno. <3
      Možda najbolje da se prebaciš na elektronske? I to je neko rešenje, bar dok ne savladaš jezik, mada to će ti verovatno biti i dodatni podsticaj. :*

      Избриши
  3. Pre svega, SJAJAN tekst, ništa ne otkriva - a budi radoznalost i poziva na čitanje.:*
    Lepo je i što si se opredelila za klasik, tu negde je i moja situacija slična, nešto se retko nateram da o njima pišem na blogu, valjda iz prezasićenosti, pošto ionako za potrebe fakulteta već godinama radim sve moguće analize, eseje i istraživanja na te teme.
    Pravo osveženje!:)
    E, sad, mnogo mi je žao što je "kolektivno čitanje" kao polazna zamisao propala, ali, mogu i ovde kasnije ostaviti svoje utiske. Ni ovoga puta nisam uspela da "gustiram" roman, povukla me radnja i morala sam da je "slistim" u cugu!:)
    Pored Eninog iznenađujuće zrelog i sigurnog stila, meni se možda najviše dopadaju: 1.narativna rešenja - usložnjavanje priče u priči, kroz korišćenje pisama, dnevnika i usmenih pripovedanja, pri čemu sve to otkriva deliće "slagalice" i objašnjava tuđe sudbine;
    2. hrabro hvatanje u koštac sa VEOMA AKTUELNIM, nažalost, pitanjima;
    3. živo oslikavanje malograđanštine, ironijski otklon pripovedača prema sebi iz tih dana, što je takođe bilo novitet;
    4. izuzetno lepi opisi prirode, slikarskih tema, kroz koje opet "progovara" autorkina progresivnost.
    Ima tu još zapažanja, naravno, ali za sada neka bude ovoliko. ODLIČAN tekst!:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno, puno na pohvalama, jako mi znače kada dolaze od nekog zaista stručnog. Malo sam oklevala da se uhvatim u koštac sa nekim klasikom, prosto iz razloga što možda ne bih dovoljno dobro opisala njegove kvalitet i zato mi je naročito drago da ti se sviđa post. :*
      Ostavi slobodno, jedva čekam, a možda i možeš poseban post na blogu.
      Da, način na koji propoveda priču je baš zanimljiv, pisma, dnevnik, slagalica u slagalici, dok otkrivamo sloj po sloj priče i likova.
      Meni je nekako najveće zapažanje upravo bila revolucionarnost ovog dela, nije za džabe rečeno vrata, koje je Helen zalupila ispred nosa svog muža odjeknula su širom viktorijanske Engleske. :) I uvek, ali uvek me iznova iznenadi inteligencija, elokvetnost i prosto ta dubina misli, koja krasi dela sestara Bronte, imajući u vidu siromaštvo u kom su rasle i ograničenost sredine u kojoj su živele. Iz tog razloga, takođe, posebno cenim njihova dela.

      Избриши
  4. Ovo ne bih ni sama bolje sročila, zaista je u tome suština jedinstvenosti i značaja sestara Bronte za svetsku književnost.:) Otvorile su mnoga vrata, kako za žene-pisce, tako i prodor određenih tema iz drugog ugla, a o pismenosti, lepoti stila i utisku koji daleko prevazilazi realne okolnosti iz kojih je takav stvaralački impuls potekao, tek nema šta da se kaže, za nevericu je.:)
    Kako bi se tek razvijale i šta sve napisale da su živele duže, možemo, nažalost, samo da pretpostavljamo.
    En je i dalje prilično u senci svojih sestara, a ja bih baš volela da pročitam "Agnes Grej", pošto važi za roman dosta inspirisan njenim ličnim iskustvom.
    Sročiću utiske svakako ovih dana, ili ovde ili u posebnom tekstu.:)

    P.S. Teorijska potkovanost ili stručnost, jeste jedno - ali NAČITANOST, ljubav i zainteresovanost, dobro poznavanje dela, epohe i propratnog čine drugu bitnu stvar. Teorija se da naučiti, ovlada se pojmovima relativno lako, ali ovo drugo je ipak teže steći. Ti to imaš i zato samo napred, sjajno se snalaziš sa recenzijama knjiga, kao i filmova, daleko si od "laika", veruj mi. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Potpuno se slažem sa tobom, uvek sam se i sama pitala kakva bi još dela podarile svetu da su poživele. Zaista su prevazišle skromne okolnosti svog života.
      Ja mislim da sam ja Agnes pročitala, ali kao jako mlada, pa se ne sećam baš, ali mislim da sam je svrstala u Vilet i Profesor kategoriju, što znači u tom trenutku su mi možda bile malo dosadne i neshvatljive, ali ću im se kasnije vratiti i nadam se da ću ih više ceniti.
      Jao hvala ti puno, znam da to često govorim, ali zaista komentari poput tvog mi ulepšaju dan. ❤

      Избриши
  5. Moram da se u svoje ime zahvalim na recenziji, (iliti "tizeru", jer si uspela da nista ne otkrijes (: ), slucajno sam naletela na ovaj roman u knjizari, sto me iznenadilo jer nisam znala da je preveden na srpski. Razmisljam o kupovini sabranih dela sestara Bronte, a u to izdanje je uvrstena i Stanarka napustenog zamka, pa sam "proguglala" malo da vidim o cemu se radi, je li dobra investicija, i naidjoh na ovaj simpaticni blog ... (: naravno, mnogo volim Dzejn Ejr i Orkanske Visove, ali od trece sestre nisam do sada citala nista. Cini mi se da cu da probam sa ovim romanom!

    ОдговориИзбриши