четвртак, 2. фебруар 2017.

La La Land



Zaplet: Džez pijanista se zaljubljuje u mladu glumicu, koja pokušava da uspe u Holivudu.

Glume: Ryan Gosling, Emma Stone i J. K. Simmons.

Režija: Damien Chazelle.



Već dugo neki film nije izazvao toliku količinu masovnog slaganja i obožavanja kao La La Land. Naravno, nakon četrnaest osvojenih nominacija za Oskara, u rangu filmova poput Titanik i Sve o Evi, morala sam i sama da ga pogledam i da dam svoje mišljenje. Kako je sasvim lako zapasti, ne samo u tabor, koji ne dozvoljava da se išta kritički, a kamoli loše, kaže o ovom filmu, tako i u onaj drugi, koji će namerno istaći kako je film čista glupost, jer ovakav stepen masovne histerije, sasvim prirodno, podstiče na kontriranje, morala sam da pristupim gledanju otvorenog uma, te sam, nakon odgledanog, pustila par dana da mi se slegnu utisci.



Najpre, da istaknem na samom početku, film mi se svideo. Uživala sam, tokom gledanja, u većini muzičkih numera i u performansi dvoje glavnih glumaca, naročito u njihovoj međusobnoj hemiji, koja se, nakon tri zajednička projekta, ne može osporiti. Kada je reč o muzici, nisam neki preterani ljubitelj džeza. Nije da ga ne volim, jednostavno to je jedan od onih muzičkih žanrova, koje nemam naviku da slušam. Ne mogu reći da mi je ovaj film promenio mišljenje u tom pogledu, mnogo veći uspeh u nameri da poslušam par džez numera i da odvojim nešto u čemu ću možda uživati je imao, na primer, film Lullaby for Pi ( recenzija ovde ). Možda su dve numere u La La Land bile dovoljno upečatljive da na mene ostave utisak, druge sam, manje više, zaboravila po emitovanju odjavne špice. Lično, obožavam da gledam mjuzikle. To mi je, možda, jedan od omiljenih žanrova, a kvalitet takvih filmova gledam upravo po upečatljivosti njihovih muzičkih numera i nameri da ih gledam iznova i iznova. Na žalost, La La land mi nije izazvao takvu emociju. Prethodni film reditelja Dejmijana Šazela, Whiplash ( recenzija ovde ), je bio mnogo strastveniji projekat, sa taman dovoljnom mrvicom ludila izmešanom sa užasavajućim osećajem anksioznosti, što je film činilo fantastičnim i jednim od mojih favorita te godine za Oskara. Dok, La La Land kao da se suviše upinje da kod gledaoca izazove naročitu vrstu emocije, a opet, većinu vremena deluje samo kao lepa numera, ali pomalo šuplja i bez supstance.

Film se suviše trudi da igra na kartu nostalgičnih osećanja vezanih za Zlatno doba Holivuda, međutim, zašto bi gledali pokušaj rekreacije magije tadašnjih filmova, ako nam je i dalje dostupna prava stvar? Ono u čemu sam najviše uživala jeste bila priča o razvoju emocija kod dvoje ljudi, koji se trude da ostvare svoje snove, usput primorani da prave različite kompromise, koji se odražavaju na njihov odnos, uprkos trudu da sačuvaju svoj mali ružičasti svet. U tom pogledu, film dobro funkcioniše kao realan prikaz, osim naravno pojedinih scena magijskog realizma, zamršenog odnosa dvoje ljudi, naročito kada se nađu na životnim prekretnicama.



Zaključak: Ovaj film bih definitivno mogla opisati naslovom čuvene Šekspirove komedije Mnogo buke ni oko čega. Ugodno provedeno vreme, ali ne i film, kojem ću se vraćati ili o kom ću razmišljati i danima posle, uz slušanje omiljenih numera.


8 коментара:

  1. Bravo za post:)
    Ja La La Land nisam gledala, pre svega zato što je toliko popularan da ipak želim da se malo stišaju srasti kako ne bih upala u bilo koju od dve kategorije koje si navela. Ja imam love -hate vezu sa džezom, volela sam ga nekada mnogo više, međutim sada mi jazz miriše na zrelog čoveka, na starenja a ja se osećam kao raspali tinejdžer pa onda ne.
    Whiplash je mni bio genijalan od momenta kda J.K Simons prvi put čuje Majlsa Telera (da Majls on mi je kao ličnost malo odbojan) znala da će on uzeti Oskara i ako je te godine Norton koga obožavam bio jedan od favorita, ali i ako nisam gledala mogu da ti kažem kako ja vidim zašto je Whiplash bolji film -zato što nije imao toliki pritisak i uticaj javnosti, ne toliko imena "većih od života", ili da kažem prosto rađen je kao kreativna ideja bez pritiska. Što se glumaca tiče, meni je Ema simpatična (definitivno moja omiljena "Ema" jer Votson ne volim mnogo, a Roberts ne volim nikako), Rajana genralno ne volim (mada Rejndolsa još manje) ali nisam neko ko izbegava njegove filmove, "Blue Valentine" mi je jedan od boljih ljubavnih filmova, a "Drive" mi je na listi za pogledati i ako ga kao pojavu slabo mirišem, ja mislim da Oskar ide Kejsiju Afleku (eventualno Denezelu Vašngtonu) da se dotaknem i te teme jer čujem da se Rajanovo ime provlači. Za film sam čula (mislim da mi je Kaća rekla) da je novi "Singing in the Rain, što mi je već pri samoj pomislim bila čista glupost. Opet cenim da si rekla iksreno, i da si realistično odgledala film (nisi upala u hajpu ljudi koji ga hvale jer je kinematografija lepa) i da to što nemam želju da ga gledam trenutno ne znači da propuštam nešto veliko. Odužila sam, sorry, super post :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Bogami, Rajan ima veliku mogućnost da osvoji, ako je sudeći po tračevima. Drive je baš specifičan film, jedinstven čak, sećam se da sam, kada sam ga gledala, očekivala sasvim nešto drugo. :D
      Ma nemoj da se izvinjavaš, zaista mislim da ne propuštaš ništa naročito, ima daleko boljih mjuzikla, ali ako se ikada odlučiš, pogledaj, pa obavezno javi mišljenje. :)
      Hvala puno. :*

      Избриши
  2. Kao i uvek, savršena recenzija - precizna, koncizna i taman dovoljno detaljna da ništa ne otkrije što bi pokvarilo eventualni doživljaj filma, a objektivna i iskrena.:)
    Sam film NEĆU gledati u skorije vreme, malo "z' inat", a više jer zaista niti simpatišen Goslinga i Emu, niti ove pokušaje oživljavanja retro-fazona na silu, niti sam u taboru koji juri da pošto-poto uhvati talas te fame koja se podigla oko bilo čega. Možda jednog dana, ali, zaista mi ne deluje privlačno, a s druge strane me nervira utisak izvikanosti koji sam stekla.
    Svakako hvala na tekstu, sjajno rečeno.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno. :*
      Ni ja nisam pobornik evociranja uspomena na neka davna vremena na ovaj veštački i isforsirani način ( da li je neko pomenuo Šotru? :D ). Ja sam ga zaista odgledala, jer sam morala da formiram svoje mišljenje, nadam se da ću stići da pogledam i ostale nominovane, ali mislim da je ovaj možda i najslabiji u toj kategoriji oskarovskih filmova.

      Избриши
  3. Evo i mene :)
    Da nisam videla po instagramu kako ga ljudi gledaju ne bih ni znala da ima neki ok snimak koji se može pogledati. Mislim da sam od svih nominovanih jedino za njega, Loving i Nocturnal Animals znala i imala ih na listi za pogledati. Ove godine nisam baš u toku. :D

    La La Land me je privukao jer evocira to vreme starog Holivuda, a realizacija u samom filmu je i više nego too much. Sve stare scene su bukvalno nagurane u film. Zato i mislim da je jedino za šta može odneti Oskara pesma.. Previše je to sve dizanje u nebesa, kao da su toplu vodu izmislili.. :) Gde god se okreneš, svugde su.. Da ne pominjem silna poređenja od kojih mi se kosa diže na glavi. :D

    Hvala ti na tekstu. :*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nisam ni ja baš u toku, ne stižem da pogledam sve što bih pogledala.
      Ja lično mislim da će osvojiti dosta Oskara, jer Holivud najviše voli te ode sebi.
      Hvala tebi.:*

      Избриши
  4. Potpuno sam zaboravila da se bliži dodela Oskara, tek sam se danas setila i vidim da je ovaj film nominovan maltene u svim kategorijama. Iskreno, ne simpatišem R.Goslinga, pa mi se nije gledao ( totalno mi je bezvezan i kao frajer i kao glumac).

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja sam ga volela dok nije postao izvikan, sada sam imuna.😆
      Moram priznati da ni ja ove godine nisam nešto u toku sa Oskarom, znam koji su filmovi nominovani, ali možda stignem samo još koji da pogledam, ma realno cela ta dodela je odavno postala precenjena, što se vidi i kada je ovaj film u pitanju, tako da ništa ne propuštaš.😊

      Избриши