недеља, 28. август 2016.

Marina ( Marina )- Karlos Ruis Safon ( Carlos Ruis Zafón )




Moglo bi se reći da je Karlos Ruis Safon u Srbiji jako popularan i čitan pisac, naročito njegovi romani "Senka vetra" i "Igra anđela", koji zajedno sa knjigom "Zatočenik nebesa" čine triologiju Groblje zaboravljenih knjiga, koja je prvenstveno posvećena njegovom rodnom gradu Barseloni. "Marina" je poslednja knjiga ovog autora, koja se vodi kao knjiga za mlade, a koja je objavljena 1999. godine. Radnja se, takođe, odigrava u Barseloni, očigledno nepresušnoj inspiraciji za Safona, godina je 1979. i petnaestogodišnji učenik internata za dečake, Oskar Dej luta živopisnim i zaboravljenim ulicama ovog grada. Prilikom jedne od svojih usamljenih avantura Oskar dospeva u naizgled napušteni vrt prelepe, ali oronule vile, gde upoznaje Marinu, tajanstvenu devojku, koja će ga povesti u pustolovinu, koja bi ih oboje mogla koštati života. Njihov put se prepliće sa događajima od pre trideset godina i pokušajem jednog čoveka da pobedi smrt i Boga.


"Marina" je moj prvi susret sa ovim piscem. Nikada nisam imala naročitu želju da posegnem za njegovim knjigama, misleći da je reč o još jednom piscu magijskog realizma, sa kojim pravcem imam jako čudan odnos. Knjige, koje pročitam, a koje sadrže aspekte ovog žanra, mi se obično jako svide, ali me je izuzetno teško naterati da uopšte krenem da ih čitam. Kako ovog meseca nisam imala naročito razrađen plan šta bih mogla da čitam, već sam se više ponašala u stilu go with a flow, tako se i ova knjiga našla u mojim rukama. Stil pisanja mi se svideo, još dok sam čitala prvo poglavlje, ali me je rečenica "Nestaju samo oni, koji imaju kud da odu" bacila u trans. Naravno, ne bukvalno. Ali ima nešto u toj misli što me je uhvatilo, začaralo. Već od tog momenta sam znala da će mi se knjiga jako svideti i da ću u njoj uživati. I nisam pogrešila.

I negde sam svesna da ovakav stil pisanja mnogima može delovati kao veštačko kreiranje posebnog umetničkog sadržaja, kako bi se prikrio po neki nedostatak u zapletu ili karakterizaciji, ali ne vredi, padnem svaki put na prelepe reči. A Karlos Ruis Safon zaista ume sa rečima. Koristi ih, vešto se poigravajući sa slikama i bojama, koje mu one pomažu da stvori, poput izuzetno talentovanog slikara. Njegov dar definitivno leži u opisima njegovog rodnog grada, a koji su takvi da vas, tokom čitanja, istog momenta transportuju u Barselonu u tolikoj meri da možete osetiti vrelinu, suncem okupanog, asfalta ili miris, kišnicom natopljenih, napuštenih vrtova, iz kojih bi, u nekom trenutku, mogao iskočiti vilinski narod, jer sve je moguće u Safonovoj Barseloni. Pa tako i naš glavni junak Oskar Dej, zanemaren od strane svoje primarne, pronalazi sekundarnu porodicu u vidu prelepe i oštroumne Marine i njenog starog i krhkog oca, Hermana Blaua, nekadašnjeg slikara, što će ga dalje otisnuti u jezivu i mračnu avanturu deformisanih stvorenja i nečega zlokobnog, što seje smrt po Barseloni. 

Osnovni razlog zašto mi se ova knjiga toliko dopala je to što sadrži sasvim male dragulje u opštem poretku stvari, koji čini glavni zaplet. Priču o životu Hermana, njegovim slikarskim počecima i odnosu sa njegovim učiteljom, zatim ljubav, koju je delio sa svojom, prerano preminulom, suprugom, cinične mudrosti o životu, koje Marina nesebično deli sa Oskarom, počeci Mihaila Kolvenika i njegova sopstvena tragedija, suština svih ovih priča jeste ljubav, ljubav u svim oblicima, te upravo u njenom prikazu "Marina" briljira i uspeva da ostavi snažan utisak i emotivno dodirne čitaoca, verujte mi na reč, čak su i meni oči zasuzile na pojedinim mestima u knjizi. Međutim, nedostaci se osećaju u pokušaju autora da stvori intrigantnu misteriju i horor priču, u čemu, po mom mišljenju, ne uspeva sasvim. U tim trenucima knjiga postaje konfuzna, bez neke jasne ideje i smisla, te deluje mi da bi i bez tog zapleta, možda uz usputno spominjanje ličnosti Kolvenika i njegovi priče, koja je zaista, sama po sebi i bez onog što se kasnije dešava, dovoljno posebna da nas zaintrigira. Ovako, autor ubacuje neke nasumične događaje, koji imaju vrlo ozbiljne posledica, da bi se na kraju sve završilo u stilu "nikom ništa", što može momentalno da vas natera da se zapitate, pa dobro, čemu onda sve ovo? Verujem da i sama, dok čitate ove redove, delujem konfuzno, ali se jako trudim da ne odam radnju, tako da se nadam da će ovi moji redovi biti jasniji nakon čitanja. Knjiga bi bila savršena da je napisana kao oda jednom gradu, te različitim vrstama epoha, kroz koje je prošao, a naročito ljudima, koji su u njemu voleli i patili nakon gubitka voljenih. Moguće da je prosto takva vrsta pisanja karakteristika ovog pisca, ja sam, za sada, pročitala samo ovu knjigu, pa na osnovu toga i sudim.

Knjigu je na srpski jezik prevela i izdala Čarobna knjiga.


Zaključak: Predivno napisan roman u kome će naročito uživati oni, koji vole kada je gradu, u kome se radnja dešava, posvećena naročita pažnja, te je on učinjen još jednim likom u priči, opisan na bajkovit i mističan način. U prevodu, ta sam. Likovi, a naročito priče, koje pripovedaju uvućiće vam se pod kožu i u srce, ukoliko im to dopustite, kao i sama ova knjiga.


13 коментара:

  1. Divna knjiga, da. :) Svidjeće vam se i Sjena vjetra sa pobrojanim nastavcima. Zaista su ČAROBNE: :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jeste, potpuno se slažem. Sigurno ću ih pročitati, hvala na preporukama i komentaru.😊

      Избриши
  2. Nikada nisam ni čula za autora da budem iskrena ali hvala na preporuci dopada mi se opis knjige :)
    Sjajn post i divne fotografije 👌💟

    ОдговориИзбриши
  3. Odličan tekst, stvarno prelepo.:)
    Nisam ništa čitala od Safona, a baš želim već dugo, jer je moja najbolja drugarica pročitala "Senku vetra" još kada se knjiga pojavila i toliko je oduševljena, a ja njenom sudu apsolutno verujem, da mi je odavno na listi sve što su kod nas preveli. Deluje mi zanimljivo i "Trilogija magle", volim takve stvari. Imam utisak da prelepo piše, evo sad i tvoje potvrde, tako da ću ga svakako zgrabiti čim prođe septembarski rok. Red bi bio.:)
    Tebi hvala što si mi, kao i uvek, savršeno dočarala šta mogu da očekujem od knjige.:)

    P.S. Najbolji, ali baš najbolji roman magijskog realizma- "O junacima i grobovima" (Ernesto Sabato). Raspametio me. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala tebi puno na divnom komentaru, kao i uvek.😊
      Mislim da mi je već na listi, naravno po tvojoj preporuci.😊
      Uvek se teško odlučim da pročitam neku takvu knjigu, što je zaista šteta, jer se naposletku uvek desi da uživam.😊

      Избриши
  4. Safon i ja se merkamo odavno.
    Volim kada su opisi živi i iskaču sa svake stranice.
    Ubedila si me, kao i uvek, da autoru pružim šansu..😊
    Javljam ishod!

    Hvala na tekstu. 💋

    ОдговориИзбриши
  5. Kako si je lepo opisala, pala sam u nesvest <3
    Citala sam Igru andjela (i Princ magle, ali to je drugaciji zanr, namenjeno je mladjima), a sad si me zainteresovala i za ovu.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno.😊
      I ova je isto kao za mlađe, mada, po meni za sve je generacije.😆
      Ja ću sigurno u nekom trenutku pročitati Igru anđela i Senku vetra, jako mi se sviđa način pisanaj.😊

      Избриши
  6. Pročitala sam "Marinu". Odlučila sam se za ovaj roman kao prvi koji ću uzeti iz Safonovog opusa, kako bih na osnovu utiska koji steknem znala da li da nastavljam sa dve trilogije. Odgovor je, na moju radost, potvrdan. :) Oduševila sam se!:)
    Pre svega, mnogo ti HVALA na preporuci. Kao i obično, slažem se sa prikazom do u reč, bukvalno su nam identični utisci.
    Volela bih da ova knjiga bude KVALITETNO ekranizovana, ve vreme sam imala utisak kao da gledam film.
    Mnogo mi se dopada kako Safon piše, zaista stvara žive i lepe slike, proputovala sam kroz nekoliko epoha, osećala mirise i kišu, tumarala skrivenim uličicama i zavlačila se po baštama, a o samoj slici Barselone tek nemam dovoljno reči hvale - veoma je sugestivna i očarava. Npr, rečenica koja počinje sa "Gaudijev duh lebdeo je nad gradom..." jedna je od mnogih koje su mi se urezale u sećanje, tako jednostavne - a mudre.
    Vezala sam se za likove Marine i njenog tate pre svega, a onda i Oskara, policajca Florijana, doktora, Eve, najmanje samog Kolvenika. Svidelo mi se paralelno vođenje dve priče, dva sveta - misterije iz prošlosti i porodične ljubavi, prijateljskog povezivanja iz sadašnjosti. U tom smislu, slažem se i za manju ubedljivost gotik/horor zapleta, što je razlog ocene 4,5 koju sam dala knjizi. Naprosto, iako Safon zaista ume da izgradi napetost i uvuče u jezivu priču, akcioni delovi su mi nekako odudarali i bili manje ubedljivi.
    Svideli su mi se razgovori između Hermana, Marine i Oskara, dopao mi se udeo humora - npr. prva reakcija na mačora :), dirljiv kraj - ne i patetičan, mnoge "minijaturice" u opisima koje osvajaju.
    Posebno me oduševilo dobro vođenje priče, iz različitih izvora, sa sklapanjem u jedan veliki mozaik i povezivanje simbola, tragova, od crnog leptira do albuma sa fotografijama. Zatim, intertekstualne veze koje su jasne, a ipak nenametljive, posebno ona sa "Fantomom iz Opere" (prostor, misteriozni junak, tajna iz prošlosti), a naročito "Frankenštajnom" (počev od Kovelnikovog zanimanja i preokupacije, do imena njegove kćerke - Marija (Meri) Šeli!).
    Utisci su mi najpozitivniji mogući i hvala ti još jednom. :)))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Potpuno se slažem sa tobom, ja sam isto sve vreme u glavi razmišljala kako bi ovo bio dobar film ( podseća me jako atmosferom na Noćni cirkus ), samo se nadam da bi pao u ruke nekog evropskog režisera, jer oni imaju istančeniji osećaj za tihu jezu i vizuelno.
      Da, isto me je podsetili na Fantom iz opere, ali uopšte nisam uhvatila referencu na Meri Šeli, svaka čast.👏 Ja imam Frankeštajna, ali još uvek nisam pročitala knjigu, jer nekako oduvek sam bila u Drakulinom taboru, pa još uvek ne znam kako bih reagovala.😆
      Potpuno su nam isti utisci, hvala tebi puno na komentaru. 😘
      Ja se nadam da ću u proleće opet uzeti nešto iz njegovog opusa, deluje mi da su jesen ili proleće najbolji period za čitanje njegovih knjiga, jer se sve snažnije doživljava tokom ovih godišnjih doba.😆

      Избриши
    2. E, u pravu si, zaista liči na "Noćni cirkus"!:)
      Da, evropski režiseri imaju drugačiji pristup, više umetnički nego spektakularni kao Amerikanci.
      Pročitaj "Frankenštajna", odličan je roman, potpuno drugačiji od "Drakule" ako se posmatra u svojoj suštini, a koja leži u podnaslovu "Moderni Prometej". To je pre svega delo o tragediji čoveka koji se usudio da "izigrava Boga", romantičarska proza na svom vrhuncu, verujem da će ti se dopasti.:) Meni je sve vreme Kolvenik bio veoma sličan Viktoru Frankenštajnu, mislim da je Safon definitivno bio inspirisan tradicionalnom gotskom pričom.
      Ono što me takođe oduševilo jeste moć autora da stvori univerzum unutar univerzuma, tj. u savremenoj Barseloni s početka osamdesetih živi čitav jedan ludi svet prošlosti i lako se izmestiš, zaboraviš na vreme i prostor.
      Slažem se, proleće i jesen i meni deluju kao savršeno vreme za Safona, pa ću pokušati da "Trilogiju magle" završim do početka ove zime, a "Groblje zaboravljenih knjiga" me nekako asocira na april. :) Zima mi je, opet, idealna za fantastiku i engleske klasike. :)

      Избриши
    3. Da, mislim i ja da hoću, baš posmatrano u tom kontekstu, ali znaš onaj osećaj kada želiš da ti se knjiga svidi, a istovremeno strahuješ da se ne razočaraš.😆
      Da, da tako i ja raspoređujem čitanje, naravno povremeno "uleti" nešto za dokolicu, ali ovo je uglavnom pravo vreme za epsku fantastiku i klasike. Nisam našla u biblioteci Daleko od razuzdane gomile i kontempliram da je kupim, ali mi se nešto ne dopada izdanje. 😕 Kada već pričamo o periodima za čitanje jedno vreme sam planirala da počnem da čitam Gospodara tamo negde kada i Družina kreće na put, pa da rasporedim po godišnjim dobima, ali avaj.😆

      Избриши