уторак, 1. новембар 2016.

Šta sam čitala prošlog meseca- Oktobar ( October Wrap Up )



Tokom meseca oktobra me je najzad sustigla čitalačka blokada, tako da sam izvesno vreme odmarala od knjiga i kao što to obično biva, posvetila se gledanju serija. Kako je oktobar obično u znaku Noći veštica, a jesen je svakako vreme za ušuškavanje i čitanje, a i gledanje, strašnih sadržaja, odlučila sam da počnem da pratim najnoviju, šestu sezonu American Horror Story, a u međuvremenu sam, već navučena, u cugu, odgledala i prvu sezonu, koja je fenomenalna i svakako je preporučujem. Nekako mi se usput vratila i želja za čitanjem, tako da sam ovog meseca uspela da pročitam sasvim solidan broj knjiga. Pa da počnemo sa spiskom i kratkim recenzijama.


1. Poslednji vukodlak ( The Last Werewolf )- Glen Dankan ( Glen Duncan )




Reč je o prvom delu triologije, koju čine još knjige Talulin čopor i Krv naša nasušna. Ja sam, za sada, pročitala samo ovu knjigu i mogu reći da mi se umereno svidela. To znači da se nisam oduševila u potpunosti, niti žurim da pročitam nastavke, ali ću se ovoj triologiji svakako vratiti u jednom trenutku. Zaplet knjige, kao što joj i samo ime govori, se vrti oko poslednjeg vukodlaka na svetu- Džejkoba Marloua. Naime, vukodlaci su već vekovima progonjeni i istrebljivani od strane SOKOF-a ( Svetske organizacije za kontrolu okultnih fenomena ), nastale prvobitno pod okriljem katoličke crkve. Mučen grižom savesti zbog svojih greha i raskalašnog života, te ne videći više svrhu svog dugogodišnjeg postojanja, Džejkob odlučuje da prilikom promene, tokom sledećeg punog meseca, izvrši samoubistvo. Međutim, njegovu ponovnu želju za životom i borbom, podstaćiće jedna brutalna smrt i susret, koji će ga promeniti iz korena. Moram priznati da sam na početku čitanja bila poprilično skeptična. Priče o vukodlacima nisu nešto što mene lako zainteresuje i preferiram romane o vampirima, koji, iako se ovde pojavljuju, nisu fokus zapleta. Stil pisanja je doprineo da mi se knjiga svidi, naročito karakterizacija glavnog junaka. Opisi su povremeno brutalni, svakako sirovi, ali iz poneke rečenice izvire neočekivana romantika i poetičnost, koji uspevaju da vam zarobe pažnju. Falila mi je razrađenija radnja, više detalja i građenja sveta, a ne bi mi smetalno ni da je roman bio duži, te da smo sa Džejkobom proveli više vremena. Jezik je često eksplicitan, ali se, po meni, autor ne razbacuje vulgarnostima čisto radi efekta šoka. Ukoliko volite paranormalne romane, naročito ovakve tematike, preporučujem vam ovu knjigu. Knjigu je na naš jezik prevela i izdala Laguna.

2. Šest vrana ( Six of Crows )- Li Bardugo ( Leigh Bardugo )



Verovatno najdraža knjiga, koju sam pročitala ovog meseca i u čije sam se likove zaljubila, te sada sa nestrpljenjem očekujem prevođenje i izdavanje drugog dela Crooked Kingdom. Ukratko, Šest vrana je knjiga smeštena u univerzum Griša, ljudi sa naročitim sposobnostima i moćima, koji su predstavljali okosnicu priče u Griša triologiji iste autorke. Sada smo u svetu nalik na Holandiju, te se radnja odvija u gradu Katerdamu, nalik na mračnu i uvrnutu verziju Amsterdama, čija je teritorija izdeljena na okrutne i živopisne bande. Najozloglašeniji među kriminalcima je Kaz Breker, navodno kopile rođeno na ulicama ovog grada, u najgoroj bedi, koji rukovodi čuvenom bandom Ološi. Na ulicama kruži glasina o novoj drogi, koja Grišama povećava moć, čineći ih smrtonosnim oružjem. Kazu se nudi misija, koja mu može doneti milionski dobitak, ukoliko uspe da obavi ono što niko pre njega nije učinio, da provali u Ledeni dvor i otme naučnika odgovornog za stvaranje ove droge. On će oko sebe okupiti ekipu, koju čine šest otpadnika sa međusobno sukobljenim interesima, koji na putu da ostvare ovu nemoguću misiju, moraju najpre da se potrude da ne poubijaju jedni druge. Detaljnu recenziju i moje utiske možete pročitati u ovom postu. Knjigu je na naš jezik preveo i izdao Urban Reads

3. Odabrana ( The Selection )- Kira Kes ( Kiera Cass )




Ovo je bio period kada me je uhvatio grip, te nisam imala izbora do da sebi prekratim vreme nekim laganim štivom. Izbor je pao na prvi deo serijala The Selection, koji je od skoro preveden i na naš jezik, pod nazivom Odabrana, u izdanju Vulkana. Najznačajniji događaj u kraljevstvu je Odabir, kada sve devojke iz zemlje, bez obzira kojoj kasti pripadaju, imaju pravo da se takmiče za ruku princa Maksona. Takmičenje se svodi na trideset i pet devojaka, koje će živeti u palati i uživati u luksuzu, sve dok princ ne izabere jednu, onu pravu. Međutim, zemlju potresaju napadi pobunjenika, koji predstavljaju neprestanu opasnost kako po kraljevsku porodicu, tako i po učesnice. U središtu zbivanja nalazi se mlada Amerika, zaljubljena u pripadnika niže kaste Aspena i primorana od strane svoje okoline da se prijavi za ovo takmičenje, koje će se za nju pokazati sudbonosnim. Ova knjiga je bila toliko repetitivna i dosadna da mi je ubila svaku želju za čitanjem nastavaka. Toliko tinejdžerske drame na jednom mestu čak ni ja nisam mogla da podnesem, bukvalno da ne postoji radnja, već se iznova ponavljaju određeni događaji. Likovi nimalo nisu razvijeni, građenju sveta nije posvećena naročita pažnja, a ljubavna romansa nije dovoljno upečatljiva da bi spasila ovu knjigu da bude iznad proseka. Opet, pišem ovo iz ugla nekog, ko je odavno prerastao takve knjige, tako da mislim da mlađim devojkama neće toliko smetati jednostavnost radnje i svi prethodno navedeni nedostaci, ukoliko ih privuku romantični elementi uobičajnog ljubavnog trougla. Mislim, glavna junakinja se zove Amerika Singer i gle čuda, po zanimanju je pevačica. 

4. Mehanički anđeo ( Clockwork Angel )- Kasandra Kler ( Cassandra Clare )




Najzad smo i mi dočekali da triologija Paklene naprave ( The Infernal Devices ) bude izdata i na našem jeziku od strane Čarobne knjige, tako da, budući da sam je odavno pročitala i da sam veliki ljubitelj ovog serijala, nisam časila ni časa, već sam odmah naručila prvi deo pod nazivom Mehanički anđeo. Reč je o prikvelima originalnog serijala Instrumenti smrti, ovog puta smeštenih u viktorijanski London, u koji stiže šesnaestogodišnja Tesa Grej u potrazi za svojim bratom. Ona će se susresti sa magičnim i misterioznim svetom Podzemlja, u kojem žive svakojaka stvorenja i bića i o kom se staraju Senolovci, kada je kidnapuju jezive Tamne sestre, koje će je naterati da u sebi pronađe, do tada, skrivene moći. Ovo mi je bio drugi put da čitam ovu knjigu, a kako sam je sada čitala na maternjem jeziku, moram priznati, da mi je pomalo rogobatno zvučala. Prosto neke stvari zaista bolje zvuče u originalu, na engleskom jeziku, te sam nekim nazivima čak bila i prilično zbunjena. Kako sam se sve više navikavala na prevod, povećavalo se i moje uživanje u knjizi, te sam ponovo otkrila koliko ustvari volim ovu triologiju. Jednostavno sam sentimentalno vezana za ove likove i svet, koji je Kasandra Kler stvorila, te ove knjige sadrže definitivno moj omiljeni ljubavni trougao. Ukoliko ste ljubtelj knjiga o Senolovcima, odnosno sličnih dela urbane fantazije namenjenih mladima, sigurno ćete uživati u ovim knjigama i ja ih svakako preporučujem. Ja se nadam da ću u skorije vreme nabaviti i Mehaničkog princa i Mehaničku princezu, te nastaviti sa čitanjem. Jedinu zamerku imam na korice naših izdanja, koje mi se uopšte ne sviđaju, da ne pričam o tome kako likovi na naslovnici nimalo ne odgovaraju likovima u knjizi.


5. Bela vrana ( Half Bad )- Sali Grin (Sally Green )


Neposredno pred Sajam knjiga sam od domaćeg izdavača Evrobook- a dobila na poklon dve knjige, u njihovom izdanju, o čemu sam pisala u prethodnom postu. Jedna od te dve knjige bila je i Bela vrana autorke Sali Grin. Ono što je učinilo ovaj gest naročito prijatnim je to što su knjige birali prema našem ukusu, tako da su otprilike pogodili šta bi to moglo meni da se svidi prema onome što inače čitam. Sam sinopsis knjige mi je delovao izuzetno zanimljivo, reč je o svetu u kojem, među običnim ljudima, žive bele i crne veštice i dok su bele veštice okarakterisane kao dobre i uzorne, dotle su crne veštice nemilosrdno proganjane i istrebljivane. Nejtan je nešto nesvakidašnje, monstruoznost njihovog društva, dete bele veštice iz čuvene porodice i najopasnijeg crnog vešca na svetu. Kao takav, on živi neprilagođeni život u neprestanom strahu od odmazde vlasti, ne pronalazeći svoje mesto ni u svetu jednih, ni drugih. Nejtan mora pronaći način da na dan svog sedamnaestog rođendana primi tri dara i krv člana svoje porodice kako bi najzad stekao moći. Radnja priče se dešava u Engleskoj, Škotskoj i Velsu, što je samo po sebi zanimljivo, jer obožavam ove zemlje, kao mesta dešavanja u knjigama. Iako čitam dosta paranormalne fantazije, za divno čudo, nisam pročitala puno knjiga, čiji su protagonisti veštice. Sama ideja romana je originalna, a ono što naročito ističe knjigu jeste specifičan stil pisanja, naracija, koja iz trećeg prelazi u prvo lice, teme iskonske borbe dobra i zla, diskriminacije i rasizma, koje autorka suptilno provlači kroz priču, ne namećući nam svoje viđenje. Nejtan je jako dobro napisan lik i od trenutka kada sam počela da čitam, knjigu nisam mogla da ispustim iz ruku, prateći njegov karakterni razvoj i tok njegovih misli. Knjiga je u pojedinim trenucima brutalno iskrena, realna, što je netipično za YA. Mogu da je preporučim ukoliko volite pomalo drugačiju urbanu fantaziju, koja je više zasnovana na likovima, njihovom rastu i sazrevanju, sa radnjom, koja sporije teče u odnosu na akciju i avanturu. Jedini nedostak, koji bih mogla istaći je bilo što, pred sam kraj, knjiga kao da gubi tempo i postaje i previše usporena i mala količina magije, koju smo videli u ovoj knjizi, ali se nadam da će sve to biti ispravljeno u sledeća dva dela, Takođe, moram, sasvim površno, da primetim da su korice ovih knjiga prelepe. Crno srce i Half Lost, koja tek treba da bude prevedena na naš jezik, što je u pripremi, su takođe izdanja iste izdavačke kuće.

6. The V Girl- Mya Robarts



Definitivno najčudnije štivo, koje sam pročitala ovog meseca. Nekadašnje Sjedinjene Američke Države su građanskim ratom podeljene na dva naroda, od kojih jedan čini vojnu elitu, genetički modifikovanih i unapređennih, vojnika zverskog izgleda i ponašanja i drugi, radnici i seksualni robovi, jer je u ovom društvenom poretku seksualno ropstvo legalno, a silovanje zakonito, ukoliko služi potrebama vojnika. Naročito su na ceni devojke, koje su device. Lila Velez je očajna da izgubi svoju nevinost pre ceremonije tokom koje vojnici biraju svoje sledeće žrtve, jer želi da njeno prvo iskustvo bude prijatno i sa nekim koga poznaje. Ona želi da zavede svog najboljeg prijatelja, u koga nije zaljubljena, ali prema kojem oseća dovoljnu dozu privlačnosti. Međutim, njen život će se neplanirano promeniti kada tokom slučajnog susreta upozna Alekseya Fursta, komandanta policijske čete, stacionirane u Lilinom gradiću, kako bi nadzirali sprovođenje manifestacije. Knjiga je definitivno uznemiravajuća i eksplicitna, ali ne prelazi u grafičko nasilje u meri u kojoj sam očekavala, imajući u vidu temu, što je čitanje učinilo podnošljivim. Ne mogu joj osporiti zanimljivost i intrigantnost, jer sam je bukvalno pročitala tokom jednog dana, odnosno i kraće. Još uvek ne mogu da definišem da li je reč o još jednoj kliše YA romansi, s tim da su ovde seksualne scene vrlo živopisne, smeštenoj u netipičnim i tabu okolnostima ili postoji i nešto dublje u ovoj knjizi. Jako mi je teško da ovako nešto bilo kome preporučim, jer je tema jako osetljiva, tako da bi se ovde otprilike moglo reći "ulazite na sopstveni rizik".

7. Devojke iz kraja- Maša Rebić



Knjigu Sponzoruše domaće autorke Maše Rebić sam pročitala ubrzo nakon što je izdata, tako da sam na isti način kupila i drugi po redu roman ove spisateljice. Dopao mi se njen neposredan i urban stil pisanja, a opet sa povremenim romantičnim i dubokoumnim primesama. Ni ova knjiga me nije razočarala, bila je pitka, a opet upečatljiva i uspela je da me povremeno prilično emotivno dotakne i potrese. Međutim, knjigu sam pozajmila jednoj poznanici, koja je nikada nije vratila, tako da kada sam je na ovogodišnjem Sajmu knjigu videla kod antikvara, odmah sam je kupila po neverovatnoj ceni od 100 dinara u potpuno očuvanom izdanju. I ponovo sam proživela sve emocije, kao i tokom prvog čitanja, pa je i utisak ostao isti. Devojke iz kraja pripoveda upravo priču iz naslova, knjiga se radi o četiri drugarice u Beogradu, tokom jednom kratkog raspona vremena, kada se njihovi životi nalaze na prekretnici, a istovremeno istražujemo na koji su način ove devojke povezane i kako su se uopšte njihovi životi spojili u urbanoj košnici zvanoj Beograd, te njihovu prošlost, porodične i ljubavne odnose. Knjigu je izdala Laguna.

Toliko od mene što se tiče pročitanih knjiga u oktobru. Šta ste vi čitali prošlog meseca? Da li postoji neka knjiga, koja je na vas ostavila poseban utisak? Pišite u komentarima.


13 коментара:

  1. Već standardno dobar pregled. :) Ništa od ponuđenog nisam čitala i nije baš iz domena mojih interesovanja, ali mi se dopada kako prikazuješ svaku od knjiga. Meni je oktobar bio, s obzirom da je praksa gotova, a nemam više ni ispite, početak perioda dokolice (traženja posla i prijave doktorata sa kojom ne žurim, imam fore do Nove godine i konačno ne moram da jurim rokove) tj. luksuza da biram šta ću čitati i gledati VAN programa gradiva.:)
    Spisak je beskrajan, ali evo šta od pročitanog mogu da preporučim:

    1. istorijski romani: definitivno Hilari Mantel ("Vučje leglo" i "Leševe na videlo"), "Bela kraljica"
    2. tinejdž: "Popularna muzika iz Vitule"
    3. "Bruklin", koji sam uzela na tvoju preporuku i HVALA, mnogo mi se svideo :)
    4. fantastika: "Nevidljivi sati", definitivno uz "Atlas oblaka" - Mičel je zanimljiv i talentovan pisac
    5. klasici: Hamsunova "Viktorija" - bajkovito i prelepo; "Kuća veselja"

    "Sedam sestara" Lusinde Rajli, moj prvi susret sa radom ove popularne autorke, nije loš roman sa istorijskog aspekta, ali mi je sentimentalnost ponegde zasmetala.
    "Prednosti jednog marginalca" - iskreno, smor i nemam pojma zašto je ovo nekakav "kultni" omladinski roman. Verujem da je film dosta bolji.
    "Plodovi na vetru" - pročitala sam sve kod nas prevedene knjige Trejsi Ševalije i ova joj je ubedljivo najtraljavija. Do pola knjige se ništa bitno nije desilo, likovi su "bledi" i glupavi, priča neki pokušaj ponavljanja "Plodova gneva", sve u svemu, veliko ništa.

    P.S. Moj prosek je 10-12 knjiga mesečno, pa zato ovoliko naslova.

    ОдговориИзбриши
  2. Baš mi je drago da ti se svideo Bruklin.😘
    Jao ja sam pokušala da čitam Trejsi, ali definitivno nije my cup of tea.
    Prednosti Marginalca mi se umereno svidela, ali imam suviše godina, da bi me ta knjiga nešto posebno "oduvala" ili mi predstavljala otkrovenje, ali meni je opet nekako draža od Grina i Gradova na papiru.😊
    Ja sam preko leta čitala i previše, jer sam pravila pauzu u učenju, a i sada nekada nemam volje ni da otvorim nešto da odmorim mozak, dobrano uništen stručnom literaturom.😆Tako da mi čitanje ide u naletima, sednem, pa pročitam odjednom i sve tako.
    Ja baš razmišljam šta bih mogla u novembru da čitam, ubacila bih Stanarku ako se organizujemo i možda Daleko od razuzdane gomile i sigurno neku knjigu, koju sam uzela na Sajmu. Hvala ti puno na komentaru i odličan i raznovrstan izbor knjiga.😊

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Što se Trejsi tiče, ja se uvek ponadam da će me iznenaditi, pošto su joj ideje za romane stvarno dobre i maštovite - ali, ne vredi, ona uzme odličnu polaznu priču, sredinu i vreme, a ispadne bezveze. Likovi su joj, ne znam iz kojih razloga, potpuno "beskrvni", a muški posebno iritiraju, ne znam u čemu je stvar, žena ne ume da napiše junaka koga ne osetiš poriv da išamaraš. :) Sem toga, završetak joj je uvek mlitav, ne znam, meni su se jedino "Devojka sa bisernom minđušom" i "Pali anđeli" baš svideli, i to prvi jer sam tu knjigu najpre od nje pročitala, a drugi jer je mračniji i neobičan.

      Ja, iskreno, ne znam da li me više izludeo Kventin koji cmizdri za Margo ili Čarli koji cmizdri za svaku sitnicu :); ali ono zbog čega dajem prednost Grinu je ta noćna jurnjava koja me ubacila u filmski doživljaj i "provozala" kroz priču, dok mi je u slučaju "Marginalca" bilo (baš kao što si i rekla) svega previše, pretrpano: homoseksualnost, narkomanija, nasilje u porodici, maloletnička trudnoća, bukvalno preozbiljne teme, a nedovoljno razvijeno i zato je delovalo baš veštački i isforsirano.

      Ja sam tokom rada u biblioteci obilazila fond i beležila šta "moram da pročitam", tako da sad pratim spisak, ali ne redom, već kako mi dođe - nekad mi se čita realizam, nekad fantastika, ali uglavnom se trudim da "presečem" sa različitim žanrovima, tek da me ne smori. :)

      "Daleko od razuzdane gomile" me baš interesuje odavno, moraću da je kupim (ionako mi je bila u planu za nabavku) jer je kod nas u biblioteci nema - uopšte, slabo stoje sa Hardijem :(, tu su samo "Neznani Džud" (koji mi je ostavio utisak bizarnosti i nešto me nije oduševio) i "Tes od D?Urebervilovih", savršen roman, ali TOLIKO depresivan da ne znam kada ću opet moći da ga čitam...

      Избриши
    2. Potpuno se sa tobom slažem sa Trejsi, pročitam sinopsis, pomislim ovo mora da je sjajno, ali onda počnem da čitam, mlako, usiljeno, definitino mi se ne dopada.
      Da, autor je izgleda želeo da se dodvori svakoj osobi na svetu, koja je u životu pretrpela muke. Inače to nevolim, pokušaj "uvlačenja" depresivnim tinejdžerima i tublr generaciji.
      Ja ću potražiti kod sebe u biblioteci Daleko od razuzdane gomile, nadam se da imaju. Tesu sam opet čitala prošle godine, na neki način, svaki put kada je čitam, promeni mi viđenje stvari. Uf Džud je tako bila teška i crna knjiga, ali mi se svidela, jer sam sve vreme imala u glavi fantastično odigrane uloge Kejt Vinslet i Eklstona, tako da sam se dobrano uživela u radnju. Hardi je ponekad zaista težak za svariti, ima u njegovom načinu pisanja određenog očaja, kao sa već žali ljudski rod, ja nekako opet volim da čitam pisce, koji uspevaju da probude nadu i neka pozitivnija razmišljanja.

      Избриши
    3. Tek sad videh da sam nešto smandrljala naslov, pa umesto "Tes od D'Urbervilovih" izađe rezultat klimave tastature. A mrzim kad napravim takvu grešku.

      Ista stvar, ne podnosim bilo kakvo podilaženje u stvaralaštvu, a to se baš oseti kod pojedinih savremenih pisaca. Zato mi se dopala npr. ova "Popularna muzika iz Vitule" (objavila isto "Laguna"), jer je reč o sećanju junaka na dane odrastanja u jednom malom norveškom gradiću "Bogu iza leđa" na samom severu, otkrivanju rokenrola, života, čudnim sugrađanima, baš je i zabavno i inteligentno skopčano.

      Slažem se za Hardija. Volim britanske klasične pisce, ali primećujem da kod njega i npr. Dikensa baš dominira "crnilo". Nisam znala za ekranizaciju "Džuda", mnogo ti hvala :), a što se tiče Tes, meni je najdraža verzija Romana Polanskog sa Nastasjom Kinski u naslovnoj ulozi. Naravno, sve su ovo po mom mišljenju vrhunski pisci, ali, epoha realizma je zaista skenirala život u svom najpesimističnijem vidu, a o Francuzima i da ne govorim, pogledaj samo Zolu - posle njegovih romana, utučena sam i snuždena, a ipak mi je omiljeni strani pisac, šta mogu. :)

      Избриши
    4. Da, prosto osetim kada autor,dok piše, ima pred sobom određenu ciljnu grupu i tačno zna koje dugmiće da pritiska.
      Ja sam tek jutros ukapirala da imam Žerminal ( inače sam našla i petu verziju Gordost i predrasude, koju imam 😂 ) i odmah sam se tebe setila.
      Dala si mi inspiraciju da možda napišem post o listi svojih omiljenih klasika, samo što imam osećaj da ću unapred morati da se izvinjavam ljudima, zbog nedostatka ruskih književnika.😂

      Избриши
    5. Hvala :), super je "Žerminal", ali toliko crnila u naturalizmu stvarno zna da deprimira, mada je meni od njegovih knjiga "Nana" najmanje draga, iako važi za "najromantičniju".
      Super ideja, baš bih volela da čitam tvoju listu, a možeš im jednostavno reći: "Nije klasik samo rusko" (i obrnuto!). :)))
      Evo dobre inspiracije i za neki sledeći tag:
      http://stshbook.blogspot.rs/2016/10/7-smrtnih-grehova-citanja-book-tag.html

      Избриши
    6. Hehe ne znam da li će prihvatiti?:)))
      Da, videla sam kod Sandre ovaj tag, baš mi se dopada, verovatno ću ga uraditi u narednim danima. :D

      Избриши
  3. Ako nije nekakva zatvorena konverzacija, ostaviću mišljenje, delimično vezano i za komentare :)
    'Mehaničkog anđela' sam poručio i evo ga sad, hvata prašinu na polici, pročitao sam kako je teško razumljiv ako niste čitali 'Paklene naprave', a mene je iskreno privukao samo zbog tog maglovitog Londona, koga malo je reći obožavam :)
    'Odabrana' mi je takođe izgledala interesantno na Vulkanovom sajtu, po kratkom opisu, mada mi se sada čini previše tinejdžerski, što sam i podozrevao. Jedina young adult knjiga koju sam čitao u životu je trilogija, ''Igre gladi'' (sva tri dela) i bila mi je okej, ali ne žanr koji preferiram. Vidim da to uglavnom provejava kod tebe, a ja verujem tvom sudu, kako ovde tako i na forumu, pa ću razmisliti da odaberem neku :)
    E da, moram da spomenem da praviš odlične slike, uvek treperim kada vidim neku novu na onoj početnoj stranici, aranžmani su ti predivni :)
    I ja se slažem za Trejsi (ko me šta pitao?), 'Devojka sa bisernom minđušom' mi je bila sjajna, nju sam ujedno i prvu čitao, imala je tu neku određenu gustu i umetničku atmosferu, baš mi je savršeno legla. Pročitao sam još par romana o baroku u Holandiji, ali nijedan mi se nije svideo kao taj.
    Svi opisi su vrlo obećavajući, pa sam kupovao svaku i na kraju bih ostao više razočaran nego očaran. 'Pali anđeli' su bili dosta sumorni i teški, 'Izuzetna stvorenja' dosta razvučena, ali fina, dok 'Plodovi na vetru' su jedino za potpaliti Smederevca.
    Nijedan lik nije razrađen, svi su kao nekakve siluete, obrisi. Atmosfera je dosta mučna, a kada je odbegli sin počeo da piše nekakva dotupava pisma (još sa onim precrtanim slovima, uffff), nisam mogao više da se mučim.
    Spazio sam takođe na sajtu Čarobne knjige 'Leševe na videlo', kažu da se oslanja na prvu knjigu ali nadam se ne previše (pošto sam gledao seriju Wolf Hall, pa imam dosta određenu sliku o tome šta se dešavalo).
    'Tesu od D'Ubervilovih' sam gledao film, dosta mi je morbidan, ali nadam se da će Vulkan objaviti u okviru ove ukoričene edicije klasika.
    Toliko od mene... nadam se da nije predugačak komentar :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ma kakvi zatvorena konverzacija, slobodno ostavi komentar.😊
      Mislim da možeš slobodno da čitaš Instrumente smrti i bez ostalih knjiga, onako fino te uvede u priču i objasni ukratko, a potpuno je druga priča i likovi u pitanju.
      Igre gladi su odlične, ja sam ih pročitala pre par godina, a Odabrana je definitivni tinejdž fazon, čim je i meni bilo dosadno.😆
      Pa da, trenutno sam u toj nekoj fazi, problem je što kada sam ja bila u tim godinaama za čitanje su sa jedne strane bili klasici, a sa druge Sidni Šeldon i Danijela Stil, pa sada nadoknađujem.😆
      Ja zaista Trejsi nekako ne mogu da čitam, samo sam jednu pokušala, ali u toj kategoriji spisateljica zaista mogu da pronađem neke što će me više zainteresovati.
      Nije, hvala puno na komentaru i čitanju.😊

      Избриши
    2. Što volim kad se ovako raspričamo!:)
      Za Trejsi bih dodala kako "Poslednji begunac" nije bio loš, ali, ponoviću, ima u njenim likovima nešto što mene toliko ubija u pojam, niko mi nije bio dovoljno dopadljiv, sem glavne junakinje "Palih anđela" (beše li Mod), one liberalne lujke :). Najviše me razočarao "Plameni sjaj", dobila sam tu knjigu za rođendan čim je izašla, ima ono što volim: pre svega, cirkus i Vilijama Blejka, ali ništa, veliki promašaj.
      "Plodovi" su joj, po mom skromnom mišljenju, najgori roman do sada. Najidiotskiji mi je lik one kurtizane sa kojom nesrećni odbegli sin (ne zapamtih imena, toliko o knjizi) mora da se oženi.
      "Leševi na videlo" su direktni nastavak "Vučjeg legla" (reč je o planiranoj trilogiji o životu Tomasa Kromvela, iz čije perspektive je sve i predočeno, a treći deo je još uvek u nastajanju), možda čak i bolji od prvog, mada se meni oba izuzetno dopadaju. :) E, sad, nije tipična istorijska fikcija u smislu da je pripovedanje vrlo neobično, pa se možda neće svakome dopasti, ali ja sam baš uživala, a i žena je za oba romana dobila "Bukerovu nagradu" što je svojevrsni presedan, tako da mogu samo da od srca preporučim obe knjige. :) Seriju još uvek nisam gledala.
      Imam utisak da je Kasandra Kler baš za razbibrigu i planiram da pročitam oba serijala prevedena kod nas. :)

      Избриши
  4. ja kasnim malo sa komentarisanjem baš pišem kod Kaće. Nema neki izgovor prosto sve odugovlačim sedanje za lap top ali ono better late than never😉
    Super post neću više da smaram koliko si ti inspirativna sa čitanjem 💗 Ti čak i kada "povučeš ručnu" pročitaš dosta svaka čast :)
    -Vukodlaci su mi malo jezivi. Još imam traume iz Harija Potera :)
    -6 vrana deluju najzanimljivje sa ove liste. Deluje kao nešto što bih "pojela" jako brzo :)
    -Ova princeza dleuje kao one knjige koje posle tri strane pojma nemaš šta si čitao :)
    -O The Infernal Devices sam čitala po malo na netu deluje kao dobro osmišljeno na to bih molga da bacim pogled :)
    -Bela vrana dleuje zanimljivo posebno jer sam se sada zarazila serijom Salem pa veštice su dobrodošle :)
    -The V girl je intrigantna i na prvi pogled našto za šta bih se uhvatila. Međutim nisam sigurna da sam emotivno zrela za takvu knjigu :)
    -Lagano štivo svakom treba uvek je dobrodošlo :)
    Super post svaka čast na svim pročitanim knjigama 💗

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ma kakvi kasno, tvoj komentar je uvek dobrodošao. 😘
      A meni vukodlaci uvek nešto bezveze, nekako su mi u odnosu na vampire nezanimljivi totalno. Da, kao favorite bih definitivno izdvojila Šest vrana i Bela vrana, kod mene sve neke vrane. 😆
      Uf, ne znam šta da ti kažem za The V Girl, tu baš treba razmisliti, ali je potreban jak želudac za to svakako, nije nešto što bih olako preporučila.
      Kasandra Kler je definitivno nešto za razbibrigu i zabavu, jako maštovit i kreativan svet i knjige izazivaju zavisnost.😆
      Hvala puno na komentaru.😘

      Избриши