уторак, 2. фебруар 2016.

Velvet Goldmine




Zaplet: 1984. godine britanski novinar Arthur Stuart istražuje život i karijeru glam- rok zvezde iz sedamdesetih, Brian Slade- a, koji je u početnim godinama svoje karijere, bio inspirisan buntovnim američkim pevačem, Curt Wild- om.


Režija: Todd Haynes.


Film Velvet Goldmine sam prvi put gledala krajem osnovne ili početkom srednje škole na, nekada, čuvenom Art kanalu, koji se u to vreme svakako isticao izuzetno kvalitetnim filmskim programom, te sam mnoge, kasnije kultne filmove, ali manje poznate, odgledala upravo na ovom kanalu. Malo je reći da je ostavio snažan utisak na mene, likovi, kostimi, a najviše muzika, koja je bila odraz jednog izvanredno epohalnog vremenskog perioda- glam roka. Za mene je glam rok u to vreme predstavljao Kvin i njihov frotmen Fredi Merkjuri, mada, moram priznati, kao mala, sam oduševljeno gledala stare klipove Bijelog Dugmeta i Željka Bebeka, kako poskakuje u šljokičavim platformama i zlatno srebrnim, uskim zvoncarama sa bezbroj alki u uhu. Međutim Velvet Goldmine priča o jednom drugom muzičaru i njegovoj neverovatno moći da preoblikuje muzički svet prema svom liku, te odnosu sa drugim, isto tako jedinstvenim muzičarima, ali opet ovaj film je daleko više od toga.


Novinaru Arturu Stjuartu poveren je zadatak da istraži simulovano ranjavanje Brajana Slejda, tadašnje britanske glam rok zvezde, koje se desilo na njegovom, kako se ispostavilo, poslednjem nastupu. Artur je izabran, jer i sam ima sećanja na taj period, međutim mnogo dublja i ličnija od onih, koje njegov šef pretpostavlja. Polako uranjamo u svet, gde muškarci nose maskaru i senke, dok izazovno hodaju na svojim visokim potpeticama, a granica između polova se u potpunosti briše, naročito u spavaćoj sobi.


Na početku filma piše ( ovo je moj slobodan prevod ) "Iako je ono što ćete upravo videti stvar fikcije, svejedno mora biti emitovano pojačano do maksimuma". I ovaj film, odnosno ono što pokušava da ispriča, zaista pojačava do maksimuma. Sam osnov zapleta preuzet je iz filma Citizen Kane. Prva aluzija na film, a to i sami možete utvrditi na osnovu naslova, a isto je i meni upalo u oči pre toliko godina, kada sam ga gledala, je svakako život i karijera Dejvida Bouvija, naravno sa izvesnim modifikacijama. U filmu je inače trebalo biti minimum deset Bouvijevih pesama, međutim kada je pevač saznao da scenario zasnivaju na njegovim neautorizovanim biografijama " Stardust: The David Bowie Story" Henri Edvardsa i Toni Zaneta i "Backstage Pass" njegove prve žene Endži Bouvi, zapretio je tužbom, te ne samo da njegove pesme nisu korišćene, već je izmenjen i određeni deo scenarija kako bi se izbegle sličnosti, naravno nedovoljno. Lik Kurt Vajlda navodno je zasnovan na dvojici američkih underground rokera, Igi Popu i Lu Ridu, čije je karijere Bouvi "oživeo", a sa kojima se, bar se tako šuškalo, takođe bio u ljubavnoj vezi. Doduše Kortni Lav je takođe angažovana za pevanje na soundtrack- u, ali Kurt Vajld ju je suviše podsećao na njenog pokojnog muža i frontmena benda " Nirvana", Kurta Kobejna.



I mada su reference na pomenute muzičare zaista brojne ( Brajan Slejd u filmu, pri upoznavanju sa svojom budućom suprugom Mendi, koristi rečenicu "Do you jive?", što je navodno i Bouvi rekao Endži, pri prvom susretu ), ovaj put sam se više fokusirala na jedan jako bitan elemenat, odnosno ličnost, čije se prisustvo snažno oseća u filmu, a to je čuveni pisac Oskar Vajld. Osim očigledne povezanosti u vidu imena jednog od glavnih likova, te prikaza scene pronalaženja pisca, kao bebe, u Dablinu, neke su i pomalo suptilnije. Ovaj pisac je u svoje vreme svakako bio intrigantna ličnost, koja pomera granice stvaranja i seksualnosti, naročito u epohi prepunoj društvenih stega, što je ovim filmom savršeno uhvaćeno. Zanimljiva mi je paralela između samog Oskara, čije otelotvorenje predstavlja Kurt Vajld, koji svoju personu ne skriva iza maske, u potpunosti ogoljen pred publikom, stvarajući muziku, bez potrebe za umetničkim performansama i Brajana Slejda, kao lika iz Vajldovog najpoznatijeg dela, Dorijana Greja, koji se u filmu skriva iza pseudonima Maksvel Dejmon, ekstravagantni svemirac, koji je spreman da pokori planetu Zemlju. On je neko ko osmišljava neprestano sebe, počev od šminke i kostima, dajući publici određeni deo svoje ličnost, izrađeni portret, koji nikada ne stari, stvarajući njihova očekivanja u pogledu čijeg neispunjenja neprestano strepi, te zarobljavajući sebe u  istoj toj slici.


Osim sjajnog oslikavanja jedne ekstravagantne epohe u svakom smislu, te fantastičnog soundtrack- a, kao i dijaloga, koji predstavlja pravo malo blago za citiranje, film se ističe jedinstvenim i upečatljivim ulogama. Ris Majers je po pravilu najlepše biće u filmu, bez obzira na pol, ultimativni glam rok bog, savršen za tu ulogu, izvrsno ambivalentan. Juan Makgregor, glumac, koji se bez osećaja stida, u potpunosti prepušta svakom liku, koji tumači, sasvim slobodno i bez ograničenja, ne libeći se da sebe ogoli u svakom smislu reči. Kristijan Bejl, za ovog glumca netipična uloga,  seksualno zbunjenog, naivnog i podređenog mladića, obično u filmovima tumači snažnije likove i prirodne predvodnike, a potom i odraslog čoveka, koga progone duhovi prošlosti. Toni Kolet, nakon uloge "ružnog pačeta" Mjurijel u filmu Muriel' s Wedding, ovde isijava harizmom, vrcavošću i seksipilom.



Zaključak: Specifičan film, neprijemčiv za širu publiku, a naročito za one osetljivije u pogledu eksplicitnog izražavanja seksualnosti na filmu, međutim, koji sa godinama polako stiče svojevrstan kultni status i predstavlja viziju i ogledalo jedne epohe i slavi muziku iste na poseban način.


24 коментара:

  1. Odgledala si!:))))
    Super, sad mi se još više gleda. Do vikenda nalazim vreme definitivno, a hvala ti i zato što me tvoj blog podstakao da se malo više aktiviram po tom pitanju, jer mi hrpa diskova i filmova/serija stoji na "stand by" i čeka neki višak vremena, koji po pravilu nikako da naiđe - ovako se naprosto lakše nateraš. :)))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, sad za vikend, baš sam uživala, onako za svoju dušu. :) Nema na čemu i mene često sam blog inspiriše da ponovo pogledam neke zaboravljene filmove. :)

      Избриши
  2. Divan prikaz :)
    Stoji mi film u kompu mesecima, ali će zato sutra biti gledan.
    Fascinantan mi je sam period glam roka, same muške ekstravagancije.
    Javljam utiske čim odgledam :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno, javi obavezno. :) Da, ima nešto privlačno u toj njihovoj ženstvenosti ili pokušaju iste. :D

      Избриши
    2. Haha, meni su isto snimci ranog "Dugmeta" i Bebeka sa šljokicama, cilindrom i platformama otkrili glam. :) Mark Bolan je isto jedan od mojih heroja. A što se filma tiče, glumačka postava je vrhunska, Džonatan i Bejl moji ljubimci pre svega. :)

      Избриши
    3. Isto, mada sam film prvo odgledala, jer sam u to vreme obožavala Makgregora, mada volim ga i sada. :D

      Избриши
  3. Богами, постајеш прави, поуздани филмски водич.
    Свака част.

    ОдговориИзбриши
  4. Ovo i ja moram da istaknem. Kolumne su ti besprekorne. Prava mera između predstavljanja filma i ličnih utisaka, dovoljna da zaintrigira i podstakne interesovanje, a da ništa ključno ne otkriva. Bravo. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno, ne mogu da opišem koliko mi ovakvi komentari znače.♥ Moram priznati da sam vremenom iznivelisala način pisanja. :D

      Избриши
    2. Tako i treba. :)

      Kada pogledam svoje tekstove sa samog početka "blogovanja", vidim napredak, čak se i postidim početničkih neveštih koraka, ali, to je istovremeno sjajno. Dobro je kada razvijamo izraz, napredujemo, profinjujemo ukus kao publika i stičemo veće kompetencije da drugima prenosimo znanja.

      Gledam film večeras!:)))

      Избриши
    3. Naravno.
      Jedva čekam da čujem tvoju analizu i uživam čitajući je.:)

      Избриши
    4. Odgledah ga upravo.
      Film je bomba. Erupcija emocija, ekstravagancije i ekspresije.
      Najinteresantniji aspekt filma mi je simbolika broša, samog Oskara Vajlda.
      Veoma autentičan prikaz glam rok faze, celog bunta sedamdesetih.
      Uloge su raspodeljene vrhunski :)

      Избриши
    5. Baš mi je drago da ti se svideo i hvala i tebi i Isidori od ❤ što pratite moje preporuke. Da, film je prosto poslastica za dva čula, a naročito za razmišljanje.

      Избриши
  5. ^Slažem se u potpunosti sa svim navedenim.
    Hvala ti na divnim prikazima svakog filma. ❤

    ОдговориИзбриши
  6. Evo, konačno i mog komentara. Baš sam pod tako snažnim utiscima, ali ću poklušati da budem sažeta, a što preciznija.:)
    "Velvet Goldmine" je film koji opisuju pojmovi: Estetika; Emocija; Ekstaza; Energija.
    On pokazuje na koji način je muzika menjala svet u određenom trenutku, ali još više kako je uspevala da uzdrma pojedinačne živote, kako preokreće naše male svetove. Priča o slučaju Brajana Slejda zapravo je više priča o Arturu, potraga za iščezlom zvezdom potraga je i povratak samom sebi, svom potiskivanom i odbačenom biću, otkrivanju onoga što nas čini (srećnim, između ostalog).
    Pored činjenice da je izuzetno verno, kroz garderobu, fantastičnu muziku, ambijent, dočarana epoha sedamdesetih; pored činjenice da je gluma apsolutno superiorna (i tu ne znam koga pre izdvojiti jer svaki protagonista se u potpunosti daje liku i priči, od Mekgregora kao divljeg i sirovo provokativnog Kurta Vajlda, Bejla u ulozi kolebljivog mladića, kasnijeg novinara, koji savršeno prenosi svoje unutrašnje ushićenje, strah, sramotu, razočaranost i novu nadu na nas; fascinantne Toni Kolet koja prosto pleni i izaziva čitav niz empatijskih reakcija, jer je performans potresan i ogoljavajuć do kraja; pa do glavne zvezde, enigmatičnog Brajana Slejda u interpretaciji Džonatana sa njegovom neobičnom lepotom, u ovom periodu posebno androgenog tipa - to je njegova rana, "Gormenghast" i "Governess" faza - koji je prosto idealan izbor za ovaj lik; srasli su sa svojim ulogama!); pored ubedljive i interesantne osnovne linije priče, sa ukusom i merom iznete kontroverzne i ne-za-svakoga-razumljive teme; ono što meni posebno prija u ovom filmu jeste divna linija povučena od dekadencije s početka XX veka (omaž Oskaru Vajldu) do glam-rocka, a koji će kasnije inspirisati i "new romantics" pokret, a još dalje seže do lorda Bajrona i romantičara (to je, uopšte, jedna velika tema kojom sam počela da se bavim na studijama i koju planiram tek da podrobno istražujem) - pitanje poigravanja imidžom, polnim identitetom, slobodama, umetničkim i svim drugim, a u potrazi za esencijom bića. Biti JA - kroz bivanje nekim drugim. Ohrabrivanje na širenje vidika, na eksperiment kao pobunu. Slejdov eksperiment je baš to imao u osnovi, što Artur takođe pokušava da učini - izaći iz sebe, ali se, bekstvom, nekako uvek vratiti na početak.
    Dopada mi se i to što, pored veoma očiglednih stvarnosnih prototipova za likove (Igi, Bouvi, Endži, Brajan Ino itd, itd), ličnosti u filmu nikako nisu njihove reprodukcije, već simboli, figure za sebe, što je valjda najbolji pokazatelj kako dobra inspiracija isijava iz dobrog i novog umetničkog dela.
    Ovaj film je "pokretni praznik", za oči, uši, dušu - preispitivanje, uzbuna, ali i smirenje, uz apsolutni užitak u jednom kvalitetnom i bezvremenom rezultatu želje da se ovekoveči podjednako veliko i uzbudljivo doba. Vatromet, inspiracija, lepota. Sve ono što bi i sam Oskar Vajld želeo da vidi, ono što je i Bouvi činio.
    :))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jao kako volim tvoje komentare.♥
      Nekako upotpune i moju sliku o određenom filmu ili mi još češće bace sasvim novo svetlo na neku priču ili lik. Divno napisano.
      Da, i meni se dopada što se nisu ograničili samo na prikaz stvarnih ličnosti, već stvorili sasvim nove figure. Sad si me navela i na razmišljanje, film dobija sasvim novu dimenziju, ukoliko se posmatra iz Arturovog ugla, ako je on glavni lik, onda film i njegove živopisne ličnosti posmatramo isključivo iz njegovog ugla, njegove oduševljenosti, zbunjenosti, gotovo dečije radosti, sa kojom se prihvatio takvu vrstu muzike kao deo sebe. Eto, a ja sam se uvek više fokusirala na ovu dvojicu, koji su izbačeni u prvi plan.

      Избриши
    2. Hvala, porasla sam od sreće. :))))
      (a taman me ugnjavio "Ali Riza", osetila sam se kao oni brbljivi smarači, daleko bilo)

      Negde na trećini filma, palo mi je na pamet: "Ovo, zapravo, nije priča o Brajanu i Kurtu. Ovo je Arturova priča!" I odmah sam promenila ugao gledanja, što mi je nekako upotpunilo doživljaj. Jer, on, kao "običan" lik koji sa nekoliko strana prikuplja fragmente o tom glamuroznom, ludom svetu, sklopivši ih u celinu dobija istini najpribližniju sliku, baš kao i mi. Životnu, tešku, dvosmislenu. Plus, otkriva samog sebe, pokazuje da ti ljudi zapravo stvaraju za sebe - ali i nas, da je njihova umetnost večiti pokušaj slanja poruke.
      Kako kaže Kurt, parafraziraću: "menjali smo sebe, ali, važnije je to što nismo zaboravili početnu želju da menjamo svet.

      A njih dvojica su stvarno neverovatni, dve različite energije i tipa privlačnosti koje "emituju", a obe fasciniraju. Super kasting, nemam reči. :)

      Избриши
    3. Haha ma kakvi, molim te ne spominji ga, možemo ga još prizvati, samo mi još on fali. :))))
      Da, baš se film doživi na drugačiji način ako se promeni ugao gledanja, doživimo taj svet kao Artur. Još jedan super citat, film je pravo blago za citate.

      Избриши
  7. Moram da dodam kako su mi među omiljenijim scenama definitivno ponovni susret Kurta i Artura, ono nemo prepoznavanje i kulerski osmesi, uz Vajldov broš koji prolazi kroz vreme kao nekakav talisman ekscentrika nesmirenog duha. :)
    I ona kad Mendi govori o tome kako izgledaju "lepi ljudi dok prolaze kroz vrata". Tvoj prikaz mi se sada, nakon gledanja filma, još više dopada, jer je istaknuto sve ono specifično i posebno vredno, uz odlična zapažanja i ocene glumaca. Hvala!:)))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala tebi i na ovom i na svim drugim komentarima. :)
      Da, njena razmišljanja su prava podloga za citate, ali i osvrt na ljudsko društvo.
      I meni se jako svidela ta scena, naročito detalj kada Artur i dalje skroman i sa manjkom samopouzdanja, odbija ponuđeni broš, koji povezuje te fascinantne ličnosti Vajlda, Slejda i Kurta, međutim Kurt ga njemu ostavlja krišom na šmekerski način. To mi je nekako tako pozitivno. :)

      Избриши
    2. Jeste, još uz onu pesmu koja sledi, baš dobar završetak. :)

      Избриши
    3. Dobro si me sada podsetila da skinem soundtrack. :)))

      Избриши