уторак, 9. јануар 2018.

Lady Bird


Zaplet: Priča o želji jedne tinejdžerske, jedinstvenog karaktera i specifične duše, da pronađe svoje mesto u svetu i pobegne iz svoje male, učmale sredine.


Režija: Greta Gerwig.



"Lady Bird" je još jedna priča o odrastanju, kojih ja nikako ne mogu da se zasitim i svojevrsna autobiografska priča rediteljke. Osim toga, ovo je film o specifičnom odnosu majke i kćerke, večitom prepucavanju i neslaganju, generacijskom jazu, ali i neizmernoj ljubavi u dubini svega. Film je obožavan od strane kritike i sasvim sigurno će se naći u trci za Oskara, a Zlatni globus za najbolji film je već osvojio. Meni se svideo kao simpatična i na momente jako dirljiva priča, pa čak i film u čijim segmentima mogu da se i sama pronađem, ali ne mogu reći da me je toliko oduševio, kao sve ostale. Prosto još jedna priča o odrastanju osobe neobičnog i živopisnog karaktera, kojoj je potrebno da shvati da od sebe ne može pobeći, s tim da je ono što ovaj film, po meni, izdvaja to što je lako mogao skrenuti u domen pretencioznog i egocentričnog, naročito, jer je reč o autobiografskoj priči, ali, srećom, nije. Najviše zahvaljujući objektivnosti rediteljke i izvanredne glume Serše Ronan, jedne od najboljih glumica svoje generacije, koja i u trenucima kada čini nemoralne stvari ili je možda naporna ili iritantna, i dalje je nekako simpatična i ostaje lik za koji navijamo da uspe u svom naumu. Istakla bih i glumu Lori Mekalf, koja tumači ulogu majke glavne junakinje, koja je doprinela da scene majke i kćerke budu hajlajt ovog filma i nešto zaista posebno i stvarno, te se stiče utisak kao da se pred nama odvija stvarni život, a ne scena iz nekog filma.


Ono što me je najviše oduševilo kod glavne junakinje, osim njenog neospornog samopouzdanja, jeste njena posebnost i simpatična uvrnutost, koja nije istaknuta radi osude drugih. Objasniću na šta mislim. Znate ono kada u knjigama pročitate ili na filmu vidite devojku, obično umetničke duše, zadubljenu u knjigu, ne naročito sređenu, kako kaže ja nisam kao druge devojke, što je obično praćeno time da ona ne izlazi kao druge devojke, da se ne šminka, opet kao druge devojke ili ne sluša muziku, koju svi slušaju, itd... jasna vam je ideja. Od takvih izjava, kojima se pisci ili scenaristi koriste da bi naznačili koliko je ta njihova junakinja posebna i drugačija od svih ostalih, koje su po difoltu lošije od nje, meni se diže kosa na glavi. Svako sa svojim životom radi šta želi, te to tu osobu ne čini ništa posebnijom u odnosu na druge, a inače sam mišljenja da je danas postala opšta opsesija biti specijalan na bilo koji način i po svaku cenu, samo, na žalost, upravo u toj posebnosti, takvi ljudi liče na sve ostale, slične njima. E pa, ovo nije poruka ovog filma. Ili je bar ja tako nisam shvatila. Iako, Lady Bird neminovano želi da štrči i da se istakne, te usput, tipično tinejdžerski, zaboravi one, kojima je do nje zaista stalo, nemam utisak da je "suprotni tabor" previše nagrđen. Devojka, koja je zgodna i šminka se, nije otelotvorenje zla i u sebi duboko poremećena, već samo devojka, koja želi za sebe neke uobičajne stvari u životu, u čemu nema ničeg lošeg. Nima ničeg lošeg u tome živeti na društveno prihvaćen i uobičajan način i niko ko radi suprotno ne zaslužuje nikakvu naročitu medalju ili orden. I što više neko beži od sebe i onoga odakle je potekao to će ga to brže sustići, što mislim da se desilo i sa glavnom junakinjom ovog filma, doduše kraj je prilično nedovršen i bez pravog zaključka, pa se ne može sasvim reći.


Zaključak: Film za one, koji vole obično neobične priče o životu i sazrevanju. Svakako vredi pogledati u predstojećoj sezoni filmskih nagrada.



10 коментара:

  1. Hvala na preporuci, divno zvuči i obavezno tražim, baš jedva čekam da pogledam. Na tvoju preporuku sam se zaljubila u "Bruklin" i otkrila Seršu, tako da ti ovom prilikom ponovo zahvaljujem.:) Obožavam ovakve priče, a čitav drugi pasus mogu samo da potpišem, slažem se u potpunosti, jer danas to "biti drugačiji" nekako postaje stvar trenda, a kao neko ko celoga života sluša ono "čudna je, mimo celog sveta" - od porodice do razreda i tinejdžersko doba mi je zbog te neuklopljenosti bilo veoma burno - mogu samo da kažem da je "neobičnost" ono što ili nosiš u sebi samom prirodom ili nemaš uopšte, ne da se odglumiti i ispozirati, ma šta današnji hipsteraj mislio. Eto, mala digresija, u svakom slučaju, kao i Kaći, želim ti da ovaj divni tekst bude najava isto tako uspešne blogo-godine, na zadovoljstvo svih!:))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jedva čekam da čujem tvoje utiske, simpatičan je jako film, mada su malo previše odlepili za njim, čini mi se.😆
      Potpuno se slažem, naravno, postoje ljudi, koji ne mogu da se uklope, prosto su neprilagošeni i u tome nema ničeg lošeg, ali danas kao da postoji druga krajnost, hejtovanje svega što je obično i uobičajno i pritisak da svi moramo težiti neobičnom životu.
      Hvala puno draga Isidora i takođe.😘

      Избриши
  2. Juče ga odgledah, te bih se samo složila s tobom. Film jeste simpatičan, junakinja dopadljiva čak i kad srlja iz krajnosti u krajnost, ali ništa tu meni nije toliko čarobno i inovativno da bi toliku naklonost koja prerasta u fasciniranost. Film se dotiče tema koje su, manje-više, obrađivane u sličnim ostvarenjima. Možda je to što ga ističe upravo sposobnost da se nađe granica i izbegnu klišei, to je valjda do autobiografskog aspekta cele priče. Serše me je, i ovom prilikom, oduševila glumom dok joj je Lori savršeno parirala u svakom kadru (čak i scena vožnje po Sakramentu, nema dijaloga, ali je odličan momenat.
    Što se tiče neobičnosti, mišljenja sam da niko nije isti, te ono što je meni normalno ili beznačajno tebi ne mora biti i obrnuto. Tako da svako u nečem ili nekom momentu pronađe neobičnost. Ovo što se danas maltene promoviše su krajnosti koje se forsiraju da bi eto bili kul i jedinstveni, a zapravo, nesvesno, postaneš isti kao i oni oko tebe koji teže istom cilju (fenomenu neobičnosti), te ste samo kopije jedni drugih, ništa tu zapravo neobičnog nema.
    Hvala na tekstu. :*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Totalno nam se podudaraju mišljenja i u vezi filma i u vezi siljenja posebnosti.
      Film je dobar, ali slušajući tolike pohvale, stvarno sam se u pojedinim trenucima pitali šta svi kritičari vide u njemu, te ga proglašavaju najboljim filmom godine.
      Ovaj drugi pasus u potpunosti izražava na šta sam mislila.
      Hvala tebi puno na komentaru i utiscima. :*

      Избриши
  3. Ja sam mislila da se ona devojka iz ''Divergent'' ovako zove, ali sam očigledno nešto pobrkala :-D Sigurna sam da je film i vizuelno lep, pa ću zabeležiti preporuku. p.s. Srećna Nova godina, sve najlepše, mnooogo dobrih knjiga i recenzija želim ❤️

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hehe nije, nije, to je Šejlin Vodli. :)
      Javi utiske.
      Hvala puno, takođe. :*

      Избриши
  4. Upravo sam odgledala film i meni se prilicno dopao, mada nisam to ocekivala. I volim kada ne ocekujem da ce mi se film/knjiga dopasti, pa me onda iznenadi. :) Imam utisak da je pijanstvo na kraju dovelo do treznjenja Lady Bird, kako fizicki (naravno) tako i duhovno, i da je odlaskom u crkvu, na misu, koja joj je bila tako dosadna u skoli, konacno prihvatila sebe i svoje poreklo i razumela svoje roditelje. Sto je verovatno bila i poenta filma.... Takodje mi je drago sto film nije upao u klise pa da bogate devojke obavezno prikazu i kao razmazene zloce, jer kao sto si rekla, sasvim je OK da budes "popularan" a da zapravo vodis i zelis normalan i uobicajen zivot. :) Citala sam recenziju i onda kada si je objavila ali sada kada sam film i odgledala, mogu potpunije da dozivim ovo sto si pisala. Hvala na odlicnom tekstu i zapazanjima! :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Mene je kraj najviše dotakao, zbog tog odnosa sa majkom i prihvatanja sebe i sopstvene prošlosti i porekla.
      Hvala tebi puno na komentaru, a naročito na čitanju i tome što si mi javila utiske nakon gledanja. :)))

      Избриши
  5. ovo mi je jedan od onih filmova što nit smrde nit mirišu, pogeldaš ga i kroz neko vrijeme zaboraviš šta si uopšte gledao xd

    ОдговориИзбриши