субота, 6. фебруар 2016.

The Danish Girl



Zaplet: Film inspirisan životom, a pre svega brakom, danske umetnice Lili Elbe, kao pionira svojevrsne revolucije za transrodne osobe


Režija: Tom Hooper.


Ajnar Vejner je danski slikar u usponu, oženjen prelepom i podjednako talentovanom, ali ne i tako uspešnom, slikarkom Gerdom. On pokušava da pomogne svojoj ženi da se "probije" u svetu umetnosti, međutim njeni portreti običnih muškaraca i žena, iako pokazuju njeno slikarsko umeće, jednostavno nemaju "ono nešto", što bi inspirisalo potencijalne izlagače i kupce. Jednom prilikom, kada je Gerda morala da, usled isticanja roka, završi portret balerine, ona moli svog muža da zauzme mesto modela, te obuče svilene čarape i obuje visoke potpetice. Transformacija, koja se završava prislanjanjem baletske haljine na Ajnarovo telo, biće okidač za pokretanje nečega što je duboko bilo u njemu sve vreme, te povod za rađanje Lili Elbi.


Reč je o izuzetno " ženstvenom" filmu, mada nisam neko ko voli da filmove svrstava u takve kategorije. Pod tim ne mislim da je film namenjen isključivo ženskoj publici, već da česti momenti uhvaćene lepote, bilo prirode, bilo ljudskog tela, u sebi imaju nešto izrazito ženstveno, naročitu suptilnost i tananost osećanja. Ovo nije naročito pozitivna stvar. Mada su ovakvi momenti, odnosno scene, prelepi za gledanje sa umetničkog aspekta, oni ne odražavaju dinamiku, niti jačinu utiska, koji bi film ovakve tematike trebalo da proizvede. Tokom celog filma oseća se nedostatak svojevrsnog uvida u lik Ajnara. Prati ga nedovoljan prikaz unutrašnjeg konflikta, postepenost transformacije, te snažnijih psihičkih emocija. Prevagu namesto kvalitetno urađene priče odnosi umetnost fotografije, što film čini pomalo površnim, kao da nema dovoljne udubljenosti u psihologiju tematike. Do samog kraja nisam uspevala da se u potpunosti povežem sa glavnim likom, da osetim svu njegovu patnju, bol, psihički i fizički, kroz koji bi mogla prolaziti jedna osoba zarobljena u telu pola, za koji misli, oseća da mu ne pripada. Nedostajalo je više dramatičnosti, životnosti, iskrenijih ili uopšte prikazanih reakcija okoline, jer ipak govorimo o vremenu kada se i prikazivanje ženskog članka smatralo skandaloznim, što je film na momente činilo previše umetničkim, pa čak i monotonim. Muzika je uspevala da me "izvuče" iz pojedinih scena, preterano ih naglašavajući. Nisam neko ko voli da mu se izborom muzike, komponovane za određene scene, govori kako u istim treba da se oseća. Pa smo tako imali klasične numere za strah, uznemirenost, uzbuđenost, dramatičnost, srećne momente i slično.


Film je na neki način "oživeo" zahvaljujući dvoje glumaca, koji su tumačili glavne uloge, Edi Redmejna i Alisije Vikander. Ne sporim da Redmejn poseduje ambivalentnu lepotu potrebnu za ovakvu vrstu uloge, niti da je istoj doneo izvesne finese i emotivnost, međutim povremeno mi je delovalo da "preglumljuje", odnosno preteruje u sopstvenoj interpretaciji ženstvenosti, koja se ipak ne sastoji od neprekidnog treptanja, blago ( telećih ) pogleda i stidljivih osmeha, biti žena je ipak nešto više od toga, što mislim da on nije uspeo sasvim da " uhvati". Opet bila je ovo pristojna performansa od njega, koja mu je donela nominaciju za Oskara, te mada je on najčešći predmet pohvala, za mene, fantastičnu ulogu iznela je upravo Alisija. Postoji jedna scena, na samom početku, intiman čin između supružnika, gde ona uspeva da na gledaoca prenese stanje šoka u kome se nenadano našla, a da zatim, sasvim suptilno i nenapadno, izvrši tranziciju u momenat neizmerne ljubavi i prihvatanja, što je zaista prelepo snimljeno. Gerda je personifikacija žene, kakva bi Ajnar želeo da bude i kakvoj teži, a kasnije i osnovni stožer za Lili, te je Alisija igra sa fantastičnom snagom i ekpresijom, doprinoseći da njihov odnos zaista osetimo, da ga posmatramo kao nešto što je postojalo i odigralo se u stvarnom životu, te što se mene tiče zaslužena nominacija za Oskara, doduše u kategoriji sporedna ženska uloga. Ostali glumci, a naročito Matijas Šunarts, su bili prilično neupotrebljeni u filmu.


Zaključak: Mislim da je ova, nadasve, tragična priča mogla biti ispričana na daleko emotivniji način. Stičem utisak da je život pravog bračnog para Vejner ( i dalje nisam uspela da nađem da li se čita Vejner ili Vegener, ali ajde verovaću programu ovogodišnjeg FEST- a ) bio daleko uzbudljiviji i dramatičniji, naročito imajući u vidu naznake o mogućoj homoseksualnosti Gerde, koja se u filmu, ali da budem iskrena, ni u knjizi po kojoj je isti snimljen, ne pominje. Film govori o jednoj izuzetno bitnoj temi, na neupečatljiv način, ne iskoristivši svoj pun potencijal, te ga spašava od osrednjosti jedna izuzetna i jedna dobra performansa glumaca.


27 коментара:

  1. Maestralan prikaz!
    Uhvatila si, predočila, sve te sitne nijanse koje prosto ne mogu da ne zapadnu za oko.
    Slažem se, falilo je ono najbitnije na datu temu - boljeg, detaljnijeg opisa unutrašnje borbe, psihološkog aspekta ličnosti same Lili/Ajnara.
    Tolika potenciranost treptanja, nekon suvišnog "uvijanja", da tako kažem.
    Izforsirano i na trenutke iritantno.
    Žene jesu graciozne, delikatne, ali u istoj meri su i hrabre, smele, odvažne - čvrste ličnosti.
    Za vreme u kom je živela Lili te hrabrosti, sigurnosti je bilo potrebno na izvoz. Put kojim je ona tada krenula bio je 100% nepoznat.

    Alisija s druge strane sija, po meni, njene ekspresije, date u pravo vreme na pravom mestu, u preciznoj i pravoj meri, nose celu emociju filma.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno. :*
      Još se mučim da rastumačim prezime. :D
      Apsolutno se slažem, dobro si napisala baš to "uvijanje" mi je smetalo, pa čak i iritiralo u nekim trenucima. Delovalo mi je kao njegova interpretacija kako on smatra da žena treba da izgleda i da se ponaša, što mi nije išlo pod ruku sa onim naglašavanjem da on sebe vidi u svojoj ženi, koja je otresita i snažna. Nije delovao kao neko ko prirodno oseća da je žena.

      Избриши
    2. S druge strane, Edi, koji je meni inače veoma simpatičan iz dosadašnjih uloga, znatno bolje se snalazio u onim segmentima kada je Ajnar - zbunjeni muškarac, koji u sebi iznenada otkriva neku drugu ličnost, nešto davno potisnuto, pokušavajući da to izmiri sa onim što je do tada bio, sa neospornom ljubavlju koju oseća za Gerdu. Kao Lili, njegov alter-ego, preteruje sa afektiranjem, treptanjem, pogledima ispod oka i svim onim kliše gestovima, facijalnim ekspresijama, nijansama u govoru...Ne mogu da kažem da je trebalo očekivati da automatski “skine” svaki pokret i bude prirodan, otkrivši u sebi ženu, jer bi to bilo još nerealnije, ali, ovo je takođe bilo prenaglašeno i nekako neprijatno. Ja sam razumela izgubljenost u novom identitetu, pokušaje da izađe iz ljušture i pronađe svoju pravu ličnost, tu strašnu zbunjenost, ali, mislim da bi još bolje bilo da je jednostavno i u Lilinoj koži bio prirodniji, baš kao što je to u trenucima kada igra Ajnara i, npr, odlazi da gleda striptizetu i uči pokrete, kada je zgrožen zbog muškog poljupca, kada krišom odlazi da ponovo isproba haljinu i periku, ili kada pred Hansom (“young Putin”, moram primetiti!) i Gerdom ne može da suzbije emocije zbog priče o značaju i vrednosti braka. U tim scenama, iskreno sam saosećala sa njim i uspeo je da me uveri - ali, kao Lili, uglavnom me , kako si to lepo imenovala - forsiranim “preglumljavanjem”, prilično nervirao. Inače, vizuelno, s obzirom da je veoma simpatičan i mladolik, poseduje nekonvencionalnu lepotu i dečački izgled, razumljivo mi je što su ga odabrali i uspeo je da “izvuče” imidž, a da ne izgleda prenaglašeno.

      Meni je najzanimljivija bila činjenica da je na samom početku Ajnar uspešan i cenjen slikar, dok Gerda kuburi sa inspiracijom i ne može da definiše, razvije svoj izraz. Iako je to frustrira, ona podržava supruga i imaju divan odnos pun razumevanja, čak i kada postane zaista teško. Kada iz nečega što je delovalo kao igra, zabava, počne da se otkriva njegovo potisnuto “ja”, ironijom sudbine, Gerda će zahvaljujući ovoj transformaciji konačno dobiti nadahnuće, pronaći osobeni stil i postići samostalni uspeh kao umetnica - dok je Ajnar polako, otkrivajući sebe kao polno biće, gubiti stvaralačku i supružničku potentnost. Napravila se strašna razmena, bukvalno, žrtvovanje jednog života kakav je znao - za konačno “otvaranje “ supruge kao stvaraoca. Istovremeno, oslobađa se Gerda-priznati slikar i oslobađa se Lili, samo što je cena za oboje previsoka. Opet, ljubav nadvladava sve, ta predanost i posvećenost koju Alisija savršeno predočava.
      Gerda je od početka jaka, Ajnar miran, povučen, dopunjuju se - čini mi se da je to bilo možda i osnov za Lilinu preteranu stidljivost, pa su glumci uspeli da “izvuku” kontrast baš kako treba. Uglavnom, slažem se, zanimljiva priča, solidna gluma, ali, falilo je spontanosti u glavnom liku.

      Избриши
    3. Upravo i meni su se najviše svidele scene kada glumi zbunjenog muškarca, scena kada se skida ispred ogledala i imitira pokrete striptizete su maestralne, međutim kada pređe u ulogu Lili, za mene, čarolija se gubi. Edi je dobar glumac, ali deluje mi, kao npr u Uzdizanju Jupitera, da poseduje izvesnu ekscentričnost izgleda, koju pojedini reditelji vole da naglašavaju ili ga puštaju da se razmaše u preteranoj dramatičnosti, pa onda film krene po zlu, kada to radi sa merom, dobija priliku da zaista sija. I meni je to bilo zanimljivo, baš želim da pročitam par tekstova o Gerdi kada smognem vremena. Alisija je divno odigrala taj prelaz iz nečega što je prihvatila kao zabavu i još jednu njihovu otkačenost u očaj zbog gubitka muža, ona scena u krevetu, kada su razdvojeni zavesama mi je bila neizmerno tužna. Haha jao young Putin, ti si kriva ako me izbace iz čitaonica, nije ni čudo što volim Matijasa. :))))

      Избриши
    4. Potpuno se slažem, za sve - i pomenute scene i samog Edija (doduše, nisam gledala "Uzdizanje Jupitera"). Sa onim treptanjem, osmesima i pogledima iskosa, bio mi je iritantan i bukvalno svaku emociju izvrtao u nešto blizu karikature. Prenaglašeno. Kao Ajnar je dobar, kao Lili naprosto gubi te nijanse.

      Zaista, jedva sam ostala ozbiljna, kad god bi se pojavio u kadru, meni Putin pada na pamet, izuzetno liči. :))))
      Zaboravih da pomenem Amber Heard, svidela mi se i njena uloga.

      Избриши
    5. I meni se Amber svidela za divno čudo, pošto gajim neki neobjašnjivi animozitet prema toj glumici. :D Šteta što njena uloga, kao i uloga drugih sporednih likova nije bila veća, mada varovatno nije mogla biti.

      Избриши
    6. Jel' zbog Džonija, ili...?:)))
      Ja je, iskreno, nisam nešto mnogo gde ni gledala, lepa mi je ovako, to je sve.
      Slažem se, morali su se fokusirati na njih dvoje, pa se niko drugi sem možda Amber i Matijasa nije izdvojio da ga zapamtiš...i, da, onog lika iz "Cloud atlas"-a, ako je isti glumac u pitanju.

      Избриши
    7. Jeste, Ben, ja sam ga u poslednje vreme gledala u dosta filmova, najskorije u Džejms Bondu. Pa da, ne volim glumice, koje se ističu prvenstveno time sa kim se zabavljaju, gledala sam je u par akcionih filmova, mislim da je glumila i u onom sa Kostnerom, što se snimao kod nas. Još predstoji da me negde zadivi da je uopšte zapamtim.

      Избриши
  2. Otprilike sam ovako nešto i zamišljala (spremam se da odgledam film, verovatno večeras) na osnovu najave. :) Super prikaz, pišem utiske čim pogledam.

    ОдговориИзбриши
  3. Fenomenalno odrađen film, Eddie i Alicia su odlično izneli uloge, posle sam danima bila pod utiskom iako se, moram da naglasim, film nije do kraja držao istorijskih činjenica o čemu sam ja još davno čitala, najviše zbog rada Gerde. O njihovom životu iz stvarnog ugla možete da pročitate ovde pošto inače ima vrlo malo informacija o njima na srpskom, a da su pritom tačne. http://pomahnitalasova.wordpress.com/2016/01/29/gerda-vegener-i-zena-u-kostimu-muskarca/

    Da kažem i to da ste super izneli film tako da, da o njima nisam ništa znala do sad i ga nisam pogledala već, ovaj tekst bi me naveo na to. Srdačan pozdrav!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno na divnom komentaru. :)
      Obavezno ću pročitati tekst, jako me zanima da saznam što više o onima, koji su poslužili kao inspiracija za ovaj film. :)

      Избриши
  4. Evo utisaka iz prve ruke. :) Opet se raspisah, zato komentar ide iz dva dela.
    Zapravo, film mi se dopao više nego što sam očekivala. Opet, zamerke idu na manje-više sve one stvari koje si u svom sjajnom prikazu već istakla, tako da mi je još jednom tekst bio korisna smernica.
    Otprilike se zna koje su to teme "za Oskara", odnosno, sa kojima reditelji ne mogu da omanu ukoliko bi da uđu u trku za statuicu ili barem naprave odjek kod publike i kritike. Rasizam, rat/nasilje, bolesti (smrtonosne), seksualne i ostale diskriminacije. Pitanje transrodnih osoba nekako se podrazumeva kada govorimo o zahtevnim performansima, prvo se setim Hilari Svonk u "Boys don't cry" i Džareda Letoa u skorijem "Dallas Byer's Club", oboje nagrađeni od strane Akademije.
    Ovoga puta, tema je smeštena u prošlost, kada je pitanje rodnog identiteta bilo drastično tretirano, a opisani slučaj i odluka da se osećanje nelagode u sopstvenom telu i identitetu reši još uvek novom i neverovatnom metodom, predstavljao pionirski poduhvat. Dodajmo tome zasnovanost na istinitoj (koliko sam uspela da se informišem, još tragičnijoj) priči, dodajmo protagoniste koji su bračni par povezan velikom uzajamnom ljubavlju, uz to i umetnici, slikari - kao po pravilu bar pomalo ekscentrici - i eto ostvarenja od koga se unapred dosta očekuje.
    Sa vizuelne strane, film je prekrasan, svaka scena je apsolutno uživanje za oko. Scenario je sasvim u redu, radnja nije ni previše razvučena, ni zgusnuta, često prenaglašena muzika ipak stvara pre dramski nego patetični efekat, tako da je celokupni utisak i sa te strane više nego dobar. S obzirom da se priča fokusira uglavnom na Ajnara i Gerdu, najveći deo utisaka tiče se dvoje glavnih glumaca. Edi Redmejn je ponovo nominovan za Oskara nakon prošlogodišnjeg trijumfa, ali, sada je ostao zasenjen od strane svoje partnerke i nekako me nije oduševio koliko je mogao...Alisija me “oduvala”, malo je reći da sam oduševljena. Ona nosi najveći deo priče snagom i uverljivošću svoje interpretacije, žene koja je jaka, ali koja i veoma pati; koja sve, od ljubavi do razočarenja, od stvaralačke frustracije do ushićenosti zbog konačnog uspeha, prenosi sa mnogo energije i strasti.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, slažem se, film je sa umetničke strane zaista prelep, neke slike su mi ostale bukvalno urezane. E to, ja sam možda očekivala veći akcenat bačen na reakcije okoline i interakcije i sa drugim ljudima, kao i na samu proceduru. Tek kasnijim čitanjem mi je bilo jasno da je na njemu izveden pokušaj presađivanja uterusa. Ali je njihov odnos zaista funkcionisao i u tom pogledu mi se film dopao, prikaz njihove bezgranične ljubavi i podrške. Takođe se slažem za Oskara, otprilike se vidi trenutak kada plasiraju određeni film, a sa celim haosom oko Kejtlin Džener čini mi se da su producenti hteli da uhvate momentum, ali bez obzira drago mi je da je njegova priča ispričana, jer ja pre ovog ništa nisam znala ni o njemu, ni o Gerdi, a verujem da ima dosta njih poput mene. Lepota filmova. :D

      Избриши
    2. Tek sad shvatih da mi je drugi deo komentara otišao "gore", a ne ispod ovog. :)
      Da, posebno mi se dopalo to što si istakla ženstvenost filma, ne bukvalnu nego onu suptilnost, eleganciju, veoma izraženu senzibilnu notu.

      Upravo to! Mene je najviše začudilo, čak iako se priča očito fokusira na jednu pre svega intimnu dramu dvoje ljudi (i svet zatvoren unutar njihove zajednice i još više, unutar tog nesrećnog tela koje je Ajnar i Lili u isto vreme), što su reakcije okruženja ili potpuno izostale ili nekako začuđujuće slabe, blagonaklone, uglavnom svi ili misle da je Lili zaista rođena žena ili da je sve simpatičan eksces, otprilike. A opet, ona scena kad ga napadaju u parku, baš strašno.

      Moram priznati i da mi nije baš jasno zašto je želeo da ugradi matericu, valjda da bi postao "prava žena", ali, opet, razumem Gerdinu bezuslovnu, do granica apsurda ludu podršku, ona sve žrtvuje da bi partner bio srećan, a strahovito pati i ponovo, Alisija, svaka čast!

      Hehe, meni je takođe slučaj Brusa/Kejtlin Džener pao na pamet, donekle ima i sličnosti, muškarac u dugogodišnjem i naoko srećnom braku, otac, čitav život provodi tako, a onda nešto "klikne" u glavi i sve se preokrene.

      Takođe, nisam ranije čula za ovaj slučaj, a veoma je zanimljiv i potresan, deluju kao zaista inspirativni ljudi, a drago mi je i jer volim da otkrivam ovakve priče, posebno iz prošlosti i epohe koju dočarava film. :)))

      Избриши
    3. Da, jedino mi je ta scena onako baš delovala dramatično i kao da jedina zaista oslikava tadašnje društvo, ma koliko naizgled bili blagonakloni prema ekscentričnosti. Ja sam na Kejtlin pomislila još kada je film trebalo da izađe. :D
      Mislim da je u srcu želeo porodicu i mislio je da je jedini način da to ostvari da sam rodi dete, ali opet to mi je u filmu nekako bila prevelika promena odjednom, od probanja ženske odeće i lako homoseksualnih želja dolazi se do toga da on želi da rađa decu, nekako mi nije lepo urađen taj ogromni emotivni preokret.

      Избриши
    4. Ja sam gledajući film stekla utisak da se to presađivanje u principu tada smatralo normalnim delom procesa sa hiruške strane.
      Pošto je on tada bio prvi ili drugi slučaj, lekari verovatno nisu zalazili u dublja istraživanja tj. istražili su i došli do zaklučaka, rešenja shodno vremenskom periodu u kom su živeli i shodno tehnikama i instrumentima kojima su raspolagali.

      P.S. Apropo Kejtlin, u početku mi je cela njena priča delovala super, ali sada samo možete čuti kako blati bivšu ženu i sa tim sebi diže popularnost.

      Избриши
    5. I meni se čini da su sa naučne strane to tada smatrali izvodljivim. On je bio prvi zvanični, ne smem ni da pomislim koliko je bilo nezvaničnih, ali to je tako u medicini.
      Ne samo to, već on kao navodno transrodna osoba blati homoseksualce, užas.

      Избриши
    6. Da, zaista bizarno vreme, kada su presađivali glave kučićima i slično, daleko bilo. :(

      I meni je ta promena bila prebrza i zbog toga nekako nerealna, naročito imajući u vidu da su on i Gerda, na početku je više puta naglašeno, želeli sopstveno dete.
      Zato mi je isto veoma potresna scena kada ih razdvaja ona zavesa i Lili govori da bi želela da se jednog dana uda, a Gerda podseća da su "ne tako davno oni bili venčani". Nekako je ispadao bezobziran prema njoj posle svega.
      I uopšte, koliko im se divim na hrabrosti i snazi, toliko mislim da je Gerda pretrpela nenamernu surovost od strane Ajnara/Lili, npr. to se vidi u sceni kada kaže da želi da vidi svog muža, da s njim razgovara, da ga zagrli (ako se dobro sećam) - i dobija odgovor:"To nije moguće."

      Slažem se za Kejtlin. Mada, meni ionako ništa oko Kardašijanovih i familije nije normalno...

      Избриши
    7. Da i mene je njegova kasnija sebičnost baš iritirala, kao da je ona bila krivac za to što on ranije nije zaista otkrio sebe. Delovao mi je jako hladno i bezobzirno, pretpostavljam da mu je za psihu tako bilo lakše, da odvoji ličnosti, nego da se suoči sa svime. Meni je bila iskreno čudna želja za udajom, mislim prethodno ni u jednom delu nije prikazao da ga privlače muškarci, koliko mi je poznato transrodne osobe ne moraju po difoltu menjati i seksualno opredeljenje.

      Избриши
    8. I to, posle reakcije na onaj poljubac i uopšte gnušanja na homoseksualnu vezu, bio mi je mnogo čudan taj nagli prelaz, kao da je više u sklopu potpunog prilagođavanja novom identitetu žene, nego istinskog seksualnog afiniteta. Takođe, logično mi je da transrodna osoba ne može tek tako da promeni opredeljenje, sem ako nije već bilo tu, a kod Ajnara očigledno nije....

      Избриши
    9. Da, to je i mene najviše zbunilo, nekako se baš osećala seksualna hemija između Gerde i njega, nije to moglo nestati preko noći. Zaista mislim da su se njihovi međusobni odnosi, sem podrške, odigrali potpuno drugačije u stvarnom životu.

      Избриши
  5. ovo mi je u planu od kako vidjeh najavu za film na netu :) skinucu pa kad odgledam javim se opet ođe :P

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. uh.. 'ovak, gledala sam nekih 40 min i nisam mogla vise, jer mi je sve djelovalo tako nezanimljivo i traljavo. Nikakva hemija medju glumcima. Nešto je falilo i to debelo falilo.
      Na stranu to sto je ovo izrazito bila teska uloga Ediju i zahtejvna da se ne lazemo, al' prosot nikako mi nije bio uvjerljjiv, cak su mi smetale njegove ekspresije lica...mucno mi ga bilo geldati, iako smatram da je odlican glumac.
      Od ovog filma sma ocekivala "woow" efekat, a izazvao je "booo".

      Избриши
    2. E pa tako nekako sam se i ja osećala, baš sam mislila sada će me ova priča potresti do srži, a ono me samo nateralo da osetim odbojnost i iritiranost, naročito Edijevom glumom. Hvala na utisku. :)

      Избриши