The Stuff Dreams Are Made Of

Iz naslova već naslućujete da će ovo biti post u kojem se ja žalim na još jedan "dragulj" iz Netflix- ove riznice. O prethodnoj romantičnoj komediji Set Up sam već pisala i ona mi je bila totalno ok, generična romantična komedija, kakvih je devedesetih i početkom dvehiljaditih, bilo na izvoz. Netlix je ovog leta odlučio da taj trend romansi vrati u velikom stilu i naišao na publiku željnu ljubavi i filmova tipa "mozak na pašu", što meni, da budem iskrena, sasvim odgovara. Ali i pored toga što nemam neka očekivanja kada su ovi filmovi u pitanju, ne znači da ne mogu da ispune bar ona osnovna, zanimljiv zaplet, pristojna gluma i radnja, koja se ne "vuče". Ovde je dodatna otežavajuća okolnost bila to što sam ja knjigu, po kojoj je film rađen pročitala još ranije, a pročitala sam i druga dva nastavka, ali o tome kasnije. Upozorenje, u postu će biti spojlera, čisto da znate ako nameravate da gledate.

 Znam da se ne javljam više tako često i da pišem sporadično, ali bear with me. Želim da pišem kada imam inspiraciju i kada nešto zaista želim da kažem svojim postom. Zato sam i napustila sve koncepte, koje sam radila do sada, favoriti, wrap ups, preporuke, želim da pišem šta i kako mi dune, pa ako to neko želi da čita, odlično, ako ne, i to je sasvim ok. Ideju za današnji post sam konkretno dobila nakon ponovnog čitanja jedne knjige, koju sam hvalila dugi niz godina kao nešto prema čemu druge knjige iste tematike treba da se ravnaju. Oh, kako nisam bila u pravu.

Alis Voker je jedna od najistaknutijih američkih književnica i prva Afroamerikanka, koja je osvojila Pulicerovu nagradu za književnost, upravo za roman "Boja purpura". Knjiga je, takođe, adaptirana u režiji Stivena Spilberga i film, u kojem glavne uloge tumače Vupi Goldberg i Opra Vinfri, je svojevremeno bio nominovan za jedanaest Oskara. Sasvim je razumljivo što sam želela što pre da ga pročitam kada sam videla da će se pojaviti i na našem jeziku.

Džef Zentner je američki pisac za mlade, koji je svoj put započeo ostvarivši muzičku karijeru kao gitarista i pisac pesama, te izdavanjem pet studijskih albuma i pojavljivanjem na albumima muzičara, poput Igija Popa, Nika Kejva i Debi Hari. Inspiraciju za pisanje knjiga za mlade dobio je volontiranjem u kampovima za tinejdžere u Tenesiju, gde i dana živi, u Nešvilu. Knjiga "Kralj zmija" je njegov debitantski roman, koji govori o odrastanju i sazrevanju troje mladih na jugu Amerike.

Širli Džekson je američka spisateljica, čiji su radovi inspirisali pisce, poput Stivena Kinga, Nila Gejmana i Ričarda Matesona. Najpoznatija je, možda, po pripovetkama "Lutrija" i knjizi "Ukleta kuća na brdu", smatran jednim od najboljih romana o duhovima, koji su ikada napisani, a koji meni, na žalost, neprestano izmiče iz ruku u biblioteci. Knjiga "Oduvek smo živeli u zamku" se gotovo smatra klasikom američke književnosti i već se uveliko snima adaptacija u kojoj glavne uloge tumače Sebastijan Sten, Taisa Farmiga i Aleksandra Dadario. Moja očekivanja za ovaj roman su bila izuzetno visoka. Nadala sam se napetoj i jezivoj, gotičkoj drami, a sudeći po preporukama i recenzijama, delovalo je da je knjiga kao stvorena za mene. Međutim, kako to najčešće biva, knjiga, ne samo da moja očekivanja nije ispunila, već me je u potpunosti razočarala.