понедељак, 23. мај 2016.

Ledi Rivers ( The Lady of the Rivers )- Filipa Gregori ( Philippa Gregory )



Ova fotografija je moja fotografija.
This photo is taken by me.

Ledi Rivers je treća knjiga u serijalu Rodbinski ratovi britanske autorke Filipe Gregori, pre svega, poznate po svojim delima o dinastiji Tjudor, a naročito knjizi "Druga Bolenova kći", po kojoj je snimljen i istoimeni film. Serijal Rodbinski ratovi obrađuje period u Engleskoj istoriji, nama poznat, pod nazivom Ratovi ruža, građanski ratovi, koji su potresali Englesku u periodu od 1455. do 1485. godine i koji su predstavljali borbu između dve čuvene dinastije, Lankaster i Jork. Sam serijal prvenstveno govori o ženama, koje su bile značajne istorijske ličnosti, iako retko pominjane tokom same istorije, u toku ovog vremenskog perioda, te je svaka od knjiga pisana iz ugla jedne od ovih žena, pa imamo knjigu "Bela kraljica", pisana iz ugla Elizabete Vudvil, koja će se udati, po drugi put, za mladog kralja Edvarda IV, zatim "Crvena kraljica", pisana iz ugla Margarete Bufort, naslednice kuće Lankaster i majke budućeg kralja, te knjiga iz naslova mog današnjeg posta, "Ledi Rivers", iz ugla Žakete Vudvil, majke pomenute Elizabet, učesnice nekih od najznačajnijih istorijskih događaja, te družbenice čuvene Margarete Anžujske, potom "Ričardova kraljica", za koju mislim da je kod nas pomalo nesrećno prevedena, jer njen originalni naziv glasi "The Kingmaker` s Daughter", a koja je pisana iz ugla Ane Nevil, buduće žene i kraljice, šekspirovski ozloglašenog, Ričarda III i koju sam knjigu takođe pročitala i naposletku "Bela princeza", priča o još jednoj Elizabet, koja će poći stopama svoje majke Elizabet Vudvil i udati se za budućeg kralja, Henrija Tjudora.


Najpre, jedno priznanje, Imala sam prilično velike predrasude u pogledu rada ove spisateljice. Pre nekoliko godina sam gledala film The Other Boleyn Girl, koji mi je bio jednostavno užasan, jako loš kasting, neubedljiva gluma i otrcana priča, nemerljivo sa kvalitetom serije Tudors u to vreme. Smatrala sam da je razlog za to verovatno i roman po kojem je film rađen, te da je reč o još jednoj petparačkoj priči, koja iskrivljuje istoriju radi podilaženja masovnoj publici. Onda sam 2013. godine čula da će se pojaviti serija, rađena po još jednom njenom romanu, pod nazivom The White Queen, te sam pogledala par epizoda ove serije, kao veliki zaljubljenik u englesku istoriju, ali sam prestala, iskreno, ne znam ni ja iz kog razloga. Zatim sam pogledala i dokumentarac, čiji je narator bila upravo Filipa Gregori, što me je podstaklo da pružim priliku njenim knjigama i promenim ustanovljeno mišljenje da je reč o otrcanoj istorijskoj fikciji, kakva se danas isuviše često može naći. Jednostavno se videlo da žena zaista zna o čemu govori, pa makar i u svojim delima uzimala izvesnu umetničku slobodu.

Ledi Rivers je, kao što sam već pomenula, knjiga o Žaketi, kćerki vojvode od Luksemburga, koja se, kao sedamnaestogodišnja devojka, udaje za moćnog i bogatog engleskog vojvodu od Bedforda, koji će je uvesti u tajne proricanja i alhemije. Nakon smrti njenog muža, kao mlada udovica, Žaketa otkriva u sebi ljubav prema jedinom prijatelju, koji joj je ikada pružio pažnju tokom tih godina njenog braka, mladog štitonošu njenog muža, Ričarda Vudvila. Oni postaju tajni ljubavnici i uspevaju naposletku da sklope brak, uprkos zgražavanju dvora. Kao mladi bračni par dolaze u službu kralja Henrija VI i Žaketa postaje bliska prijateljica i omiljena dvorska dama njegovoj novoj ženi, Margareti Anžujskoj, obezbedivši sebi značajno mesto iza kulisa događaja, koji su obeležili Ratove ruža.

Zaista bih volela da sam ovu knjigu pričitala pre "Ričardove kraljice", jer bih imala sasvim drugačiju sliku o događajima i likovima, koje ista opisuje. Kako su knjige pisane u prvom licu, ne možemo da sprečimo subjektivno obojene utiske i pomućena osećanja u pogledu pomenutih ličnosti. Doduše, Žaketa se ističe kao mnogo intrigantnija i svestranija ličnost od jednodimenzionalne i često plitkoumne Ane Nevil. Njen životni put je bogatiji, zanimljiviji i ona sama, ne samo da se nalazi u središtu monumentalnih zbivanja, već im često i doprinosi, a ponegde i rukovodi, dok sama Ana Nevil, deluje kao marioneta u rukama moćnih muškaraca. Svakako bi događaji, koji se dešavaju u "Ričardovoj kraljici", pa i u seriji The White Queen na mene imali još snažniji i emotivniji udar, da sam ranije čitala o sveprožimajućoj i zaista velikoj ljubavi između Žakete i njenog drugog supruga, ljubav iz koje se izrodilo ukupno četrnaestoro dece. Do ove knjige nisam imala pojma o njenoj ličnosti, a verujem i mnogi drugi, tako da je čitanje o ovoj, relativno nepoznatoj, ženskoj figuri, izuzetnog porekla, bilo jako zanimljivo i osvežavajuće, nasuprot čitanju o svim, inače, poznatim istorijskim ličnostima.

Sam stil Filipe Gregori je jako pitak za čitanje, prosto vas tera da okrećete stranice jednu za drugom, istovremeno vam pružajuću nepobitne istorijske činjenice, ali na njoj svojstven način, protkane ličnim emocijama, a u ovoj knjizi i magijom i misticizmom. Autorkina upoznatost sa temom o kojoj piše, kao i ljubav prema istoj, provejava kroz obe knjige, koje sam ja pročitala. Za mene ova knjiga je bila prijatna za čitanje, omogućila mi je detaljniji uvid u temu, koja me je i ovako interesovala, a da me nije preopteretila suvoparnim nabrajanjima istorijskih činjenica. Možda nije najbolje istorijsko delo, koje sam čitala, ali verujem da će u njoj uživati veliki deo čitalačke publike, naročito žene, jer ima nešto posebno u tome što se spisateljica trudi da nam približi ove, istoriji, malo poznate žene, te bogato osmisli njihov unutrašnji svet, kako bismo se i mi osetili na trenutak deo t og perioda, smeštenog daleko u našu prošlost.



Zaključak: Ako ste zaljubljenik u istoriju, naročito istoriju Engleske, a želite nešto lagano i ne previše opterećujuće, zaista preporučujem ovu knjigu i sam serijal Rodbinski ratovi. Ja nameravam da pročitam sve knjige iz serijala, do kojih uspem da dođem, a do tada planiram da nastavim sa gledanjem serija The White Queen i iščekujem prikazivanje nastavka The White Princess, koja izlazi naredne godine. Knjigu "Ledi Rivers", kao i ostale knjige iz serijala "Rodbinski ratovi", na našem jeziku, izdala je Laguna.


4 коментара:

  1. Odličan i detaljan prikaz, mnogo ti hvala!:)))
    Čekala sam tvoje utiske, pošto i sama već dugo nameravam da pročitam sve nastavke "Rodbinskih ratova", otprilike otkad je "Laguna" počela da redom objavljuje romane Filipe Gregori (ako sam dobro izračunala, za sada ih je izašlo osam). Pošto u biblioteci (kod mene) imaju jedino prvi, "Druga Bolenova kći"(koju i sama imam, pročitala sam odavno- nije loša, a gledala i pomenuti OČAJAN film, pun stereotipa i sa nestvarno promašenim kastingom inače odličnih glumaca), čekam neke parice da nabavim ostale knjige i bacim se na čitanje.:)
    Serija "Bela kraljica" je OK, svidela mi se, mada se sećam da mi je u početku bila nešto monotona. Planiram da je opet odgledam tokom leta, da vidim kako će mi se sada činiti.
    Za dokumentarac sa narativom Gregorijeve prvi put čujem, hvala na preporuci.:))

    Na osnovu ove jedne njene knjige koju sam pročitala, sam stil je neopterećujuć, jednostavan, zna da drži pažnju, jedino mi se zaista nije svidela slika Ane, naprosto, previše domaštavanja i nerealnog ocrnjivanja. Zanimljivo je i za pohvalu što obrađuje englesku istoriju iz jednog vrlo burnog i interesantnog razdoblja, hronološki, pa još iz ženskog ugla. To može biti sjajan pristup, pod uslovom da se dobro predoči, upravo završavam drugu knjigu iz serijala o carici Teodori i mogu reći da je vrhunski prikazana. Pisaću utiske uskoro na blogu.
    Što se Ane Nevil tiče, iz Šekspirove drame "Ričard III" doživela sam je kao pasivnu, besprizornu i povodljivu, izgleda da nije daleko od istine....
    Sve u svemu, pošto obe obožavamo istorijsku fikciju, ne moram reći da sam uživala u tekstu!:))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala i tebi puno.:-)
      I meni je nešto Bela kraljica bila monotona serija, ali moram priznati da mi se lik Ane Nevil mnogo više svideo u seriji, nego u knjizi, u ovoj knjizi je baš povodljiva, ali pre svega jako naivna.
      Baš me čudi da je tako portretisala Anu Bolen, mada delovalo mi je i u filmu da viš zauzima stranu njene sestre. Kod ovih knjiga je dobro to što su sve iz potpuno različitih perspektiva i zaraćanih strana, ja se nadam da ću se dokopati i ostalih knjiga, naročito Bele princeze, pre nego što izađe serija. Isto planiram da počnem da gledam opet Belu kraljicu, nekako mi se čini da ću sada više uživati. Dokumentarac je zaista odličan, koliko se sećam, ja sam bas naletela na priču o Ani Nevil i Ričardu III, koji mi je u seriji najsimpatičniji bio, znam za Šekspirovu dramu, ali je nisam čitala, jedino znam ono čuveno Kraljevstvo za konja, čini mi se, da je odatle.:-D
      Hvala ti još jednom.:-*

      Избриши
  2. Hvala ti puno na divnoj recenziji :)
    Meni je serijal u planu od kada sam gledala "The White Queen."

    Imala sam predrasude, kao i ti, pomenuta filmska ekranizacija me je ubila u pojam.

    Idu na listu za čitanje, a tebi hvala još jednom!

    ОдговориИзбриши