недеља, 1. фебруар 2015.

In the Flesh



Pošto sam u poslednje vreme doživela prezasićenje filmovima, oni nominovani za Oskara mi se više ne gledaju, ovi sa Sandensa su tek dobili distributere i ko zna kada će stići do nas, ponovo sam se bacila na gledanje televizijskih serija. Televizijski format je u poslednjih desetak godina, pa i više, postajao sve kvalitetniji, ulaganja su sve veća, te dobijamo serije vrhunske produkcije, gde pojedine epizode režiraju imena poput David Fincher- a  ( House of Cards ), Martin Scorsese- a  ( Boardwalk Empire ) i Bryan Singer- a  ( House M.D. ). U ovom postu neću se baviti nabrajanjem serija, koje sam ja gledala i koje još uvek gledam, a kojih ima i previše, mada to ne znači da o nekoj od njih neću pisati u nekom od narednih postova, jer zaista ponekad jedna epizoda kvalitetne serije može mnogo bolje zaokupiti vaše vreme od nekog filma, već ću pisati o seriji, koju sam sasvim slučajno otkrila i za koju smatram da zavređuje vašu pažnju, bili ljubitelji ovakvog žanra ili ne.


Imajući u vidu da je upravo Britanac Danny Boyle oživeo celokupan žanr o zombijima svojim kultnim filmom 28 Days Later..., ne čudi što su Britanci zaslužni za produkciju ove serije, koja je uspela da udahne dašak svežeg vazduha na poprilično ustajaloj sceni i da donese nešto sasvim novo, daleko ozbiljnije i kvalitetnije od svojih serijiskih srodnika. 

In the Flesh je smeštena u selu Roarton, na severu Engleske, gde je 2009. godine grupa ljudi, preminula iste godine, ustala iz svojih grobova i počela da napada svoje nekadašnje sugrađane, te je taj događaj ostao zabeležen kao Rising. Serija počinje četiri godine kasnije, nakon pomenutog događaja, kada se osamnaestogodišnji Kieren Walker ( volim da mislim kako je prezime moguća referenca ka The Walking Dead ), vraća u pomenuto rodno selo svojoj porodici, kao izlečeni zombi ili kako su ih nazvali Partially Deceased Syndrome sufferer, te prati njegove ponovne pokušaje da se integriše u društvo, koje i bez zombija, razdire ograničenost i mržnja ka svemu što je drugačije, te da se istovremeno pomiri sa svojom prošlošću i svim onim što je činio kao zombi.


Kieren- ov povratak izazvaće nezadovoljstvo lokalne dobrovoljne vojne grupe, koja je najzaslužnija za odbranu ljudi od zombija, pod nazivom Human Volunteer Force, a kojoj, između ostalih, pripadaju i otac Kieren- ovog najboljeg prijatelja, koji je poginuo u Avganistanu i njegova rođena sestra, koja nije oduševljena njegovim povratkom i navodnim pokušajem asimilacije zombija u ljudsko društvo. Ovo nije serija za one, koji očekuju akciju, preteranu jurnjavu, dosta krvi i sakaćenja, što se obično vezuje za ova stvorenja u modernoj pop kulturi. Ovo je jedan drugačiji osvrt, gde priča o zombijima u stvari služi kao poligon za diskusiju i prikazivanje nekih drugih gorućih društvenih pitanja, poput rasizma, međusobne netrpeljivosti, izopštenosti, izolovanosti i porodične drame. Naravno zombiji su svakako prisutni, ali ih ovde vidimo u drugačijem svetlu, kao uglavnom razumna bića, sa sopstvenim mislima i osećanjima, te kako serija napreduje dobijamo sve bolji uvid u njihov svet, način na koji funkcionišu u, sada, podeljenom društvu i naposletku, način na koji i sami pružaju otpor ljudima, u pogledu kojih se osećaju ugroženo. Zaista ovoj seriji ne manjka originalnosti, a likovi su upravo ti, koji će vas posebno privući, u ovoj pre svega lokalizovanoj drami, koja umesto da se osvrće na globalne razarajuće posledice jedne zombi apokalipse, fokusira se, pre svega, na dramatičnost njenog učinka na jednu porodicu i zajednicu, te pozabavlja osećanjima pojedinca u slučaju kada je nekom data nova šansa za život. Kako serija napreduje i ovo će se donekle promeniti, te će svet Roarton- a postajati sve veći i širi, a malo mesto dobiti sve više na značaju.


Pisac i kreator ove serije je Dominic Mitchell, dok je kasting odrađen perfektno, što se može i očekivati od BBC produkcije i sastavljen je uglavnom od nepoznatih glumačkih talenata poput - a, , i - a, praćenih i onim nešto poznatijim glumcima poput - a ( The Royle Family ), - a ( Pirates of the Caribbean: On Stranger Tides ) i - a ( The Fall i Constantine ). Obratite posebnu pažnju na sjajnu muziku Keaton Henson- a , engleskog folk- rok muzičara, čije pesme u potpunosti odgovaraju atmosferi serije, te doprinose posebnom emotivnom doživljaju pojedinih scena, sa numerama poput Charon, To Your Health i Corpse Roads.


Serija trenutno ima dve sezone, od kojih se prva sastoji od tri epizode i druga od šest epizoda, koje u proseku traju do šezdeset minuta. Na žalost serija je ukinuta od strane BBC- a, kako se spekuliše zbog nedostatka sredstava za finansiranje, ali postoji nada da će je otkupiti Amazon ili Netflix, kao što je to učinjeno sa još jednom sjajnom serijom Ripper Street, koja je dobila šansu da se propisno završi, na zadovoljstvo svih fanova, te ću zamoliti svakog ko pročita ovaj post da odvoji trenutak svog vremena i potpiše peticiju na ovom linku i ovom linku, te omogući da ova fantastična i nagrađivana ( dve BAFTA nagrade za najbolju mini- seriju i najboljeg pisca u kategoriji drama ) serija dobije novi život.

Zaključak: Preporučujem ovu seriju svima onima, koji vole kvalitetne drame, pre svega britanske, odličnu glumu i originalnu priču, te mislim da ćete uživati, bez obzira da li volite da gledate serije i filmove o zombijima ili ne, jer je ovde akcenat bačen na nekim sasvim drugim stvarima.

Нема коментара:

Постави коментар